Гледишта

Markus kaže u intervjuu ~Encyclopaedii modemi”: „Vrijednosti koje ovo društvo ne propagira prepuštene su Vašoj individualnoj potrazi, Vašoj intimnoj gladi, Vašoj individualnoj žeđi za vrijednostima, i to je, kao što rekoh, za mene pitanje slobode: kada su dmštveni i individualni ciIjevi određeni i deklarirani pa je potrebno sarao živjeti u skladu s njima. Vidite, to je za mene najveća uvreda nanesena dostojanstvu i slobodi čoveka, i to zato jer mu se ne dopušta da se on sam odluči, nego se primorava da bude svrstan bez vlastite odluke." Markus svakako zna da dmštvene ciljeve imenuje dmštvo ili njegova avangarda i da pristajući na njih čovek ne gubi pravo na slobodu, već naprotiv, slobodan je da se odluči i tim svojim pravom se koristi. Ne biti svrstan ne znači biti apolitičan. Ko bi trebalo da proklamuje principe i ciIjeve „nove levice” pa da čovek, prihvativši je, ne dođe u situaciju da bude svrstan? Da li intelektualci, na primer, bivaju svrstani u Savez komunista bez vlastite odluke? Prihvativši njegove principe da li su izgubili svoju slobodu? Da li tzv. „nova levica” prihvata programska načela SKJ i da li se, sem toga što je gnevna, nesvrstljiva, nekonformistička, intelektualna itd. razlikuje od mladog kadra SKJ? 0 tome Markus ne govori. To su već praktične, dohvatne i opipljive stvari, Ni u kom slučaju ne bi se smelo proklamovanje „nove levice” shvatiti kao političku opoziciiu ili neku vandmštvenu snagu. Markus ie to i nanomenuo. Dobronamemi čitač, čak, može izvesti zaključak da se Markus zalaže za intelektualnu levicu u principu, ne podrazumevaiući stvaranje novog sloja u već postojećoj levici. U tom slučaiu autor je u pravu jer levi intelektualci nikada nisu naodmet. Naprotiv, oni su blagodati dmštva. Ali da imenovanie „nove levice" znači lepljenje prazne etikete na nešto nepostojeće i nedefinisano, najbolje će ilustrovati neki Markusovi stavovi kojima se objašnjava potreba i stvamost tog fenomena. Na primer: „Intelektualac, ako to želi ostati u punom značeniu riječi, mora djelovati, mora biti protivnik interesnih skupina i ortodoksnih duhova. Od današnjih mladih Ijudi često se traži da budu samo nastavljači započetog, od kojih se traži napor u koji se ne smije sumnjati. Od mladih se Ijudi traži vjernost i odanost svagdje u svijetu, pa i u nas, a ne misli se da vjemost i odanost traže uvjerenje, traže duboku i čvrstu uvjerenost u smisao onoga što treba raditi.” Zalaganje za „novu levicu” iskazano je jasnije u Markusovom eseju „Ljevije od Lenjina” („Stuđentski list”, 30'67), gde autor daje potpuniju sliku stanja inteligenciie u našem dmštvu. S mnogo neverice on kaže; „Naš intelektualac, osobito ako želi biti dosljedan i pošten nema mogućnosti vrednovanja vlastite misli jer on nailazi na prazan prostor bez odjeka.” Očito da je, prema Markusu, situacija jugoslovenskog mtelektualca izuzetno zabrinjavajuća. A kakvo je to dmštvo u kome on živi? ~I uzalud mi to dmštvo zovemo časnim imenima, ono je takvo kakvo jeste, ono je takvo kak-

598

PERO ZUBAC