Гледишта

vog ga zaslužujemo, i ostat će takvo sve dok se ne nađu oni koji će upravo u ime tog društva pronalaziti u postojećem sve negativnosti, a što je najvažnije koji će pronaći, osmisliti etičnost i razložitost njegova postojanja... No, iako se mnogima čini da su svi zdravi instinkti zakržljali i da su zaprljani u generaciji koja nadolazi, sva je zgoda đa je ova zemlja još uvijek u mogućnosti da rađa Ijude koji će, ako to za nju treba, misliti i Ijevije od Lenjina.” Evo posla za novu levicu! Sada Markus nije pesimista. Nova levica bi, dakle, izborila drugojačiji tretman i položaj intelektualaca. Ona bi, ako treba, bila i levija ođ Lenjina, a ko je bio levo od Lenjina, to Markus zacelo zna. „Nova levica” proističe iz neopstojeće situacije intelektualaca u savremenom našem društvu. Ako su ti intelektualci po opredeljenju, idejnom i opšteljudskom, levičari, zar da se libe borbe sa našom celom levicom za jedno bolje i drugačije sutra. Savez komunista i mladi u njemu, kojih je na žalost premalo, to nastoje i podosta im uspeva. Snage treba integrisati u borbi protiv svega lošega što Markus s pravom imenuje. Umišljati jednu nepostojeću i neodrživu strukturu znači istodobno izbegavati borbu tamo gde je moramo sprovoditi. Sve što je mlado i napredno mlada inteligencija po svojoj savesti morala bi da utka u akcije SKJ. Jesmo za levu inteligenciju i njen doprinos borbi za dostojanstvo našeg čoveka, jesmo i za potpunu levičarsku aktivnost. Ne bismo se smeli zavaravati papimatim idealima i verifikovati i ono čega nema. Ako postoji neka levica, onđa je to nešto sasvim drugo. Markus govori otvoreno i pošteno. On misli javno i ne misli zlo. Samo mnoga njegova sročena istupanja podsećaju na pokazivanje slobode po svaku cenu. To što Markus misli da „vrijednosti bez pokrića jesu one o kojima se toliko govori; to su one stvari o kojima se toliko govori baš zato što ih nema, a nazvat ih možemo i moramo onako kako se obično zovu. Dakle, to su: drugarstvo, tolerancija idejnog traženja, trpeljivost, bratstvo, jedinstvo itd.” jeste prevashodno njegovo lično opredeljenje, samo uz takve deklarativne izjave moraju stajati argumenti, kao čelik. Kada on kaže, na primer: „Možda je sve ovo malo anarhično, ali ja u tome vidim svoju slobodu: da sumnjam, da se ne svrstavam i da ne verujem, jer je preočito da mnogo čemu oko nas ne treba vjerovati” to liči na poigravanje jednog mladića koji, u stvari, zna za šta nije, a ne zna dobro, ili to ne ume da kaže, za šta u stvari jeste. Uistinu je teško iz svih njegovih eseja izvući nešto esencijalno. On je samo nezadovoljan i to govori. A „nova levica” ostaće zacelo samo avantura njegovog „brzog” duha.

IDEJB i FTKS-TDEJE