Гледишта

vera ikonomova

CENA ZLATA U ZABAVI

Tema o zlatnom teletu ponovo je predmet uzbuđenja našeg televizijskog gledaoca, i mi imamo dosta razloga da se pozabavinio tom temom, pa čak i da se zbog nje uznemirimo. Jer ako postoje stvari koje mogu da zainteresuju i zabrinu, pa i da zbune našeg čoveka, onda jedna od tih stvari je upravo ono silno „zlato” koje se u okviru raznih zabavnih manifestacija, a pod plaštom masovne kulture, u poslednje vreme pretače i uvlači u naš život, u naše snove, u naša merila i naše vrednosti. Lepeza zlata je priiično velika: „Zlatna ploča”, „Zlatni mikrofon”, „Zlatna praćka”, „Zlatna lopta”, i najnovije, „Zlatni pogodak". Kome je ta zlatna zabava namenjena, kome je ona potrebna? Da li onom našem radniku koji radi osam časova za skromnu zaradu, ili onom učitelju koji vaspitava našu omladinu daleko od glaraoga grada, ili omladini koja još nije stabilizovala svoj pravi odnos prema vrednostima? Odakle, ,u kakve svrhe, i ko baca tu zlatnu prašinu u oči našeg gledaoca? Nema sumnje da, zahvaljujući masovnim sredstvima komunikacije, ona dopire i do najudaljenijeg kraja i postaje sve vidljivija, sve više glasna, spektakularna i atraktivna, pa je kao pojavu ne možemo više smatrati ni perifernom, ni pojedinačnom, ni nevažnom. Ona sve više postaje izraz jedne kulturne poiitike, koja svojom bukom zamagljuje i potiskuje neka druga kretanja, manje atraktivna, manje uočljiva, ali svakako dublja kretanja Ijudskog htenja i kulture. ;Staviše, stiče se utisak da smo pojam kulture i pojam zabave odvojili jedan od drugog; kao da nam pojam kulture za vreme subotnih i nedeljnih večemjih časova to su dani kada veliki deo televizijskih gledalaca sedi kraj svojili aparata da nam u tim večerima kultura kao intelektualna

600