Гледишта

,:-Mladić šampion, koji je to postao u svesti javnosti posle svega jednog tačnog odgovora od pet mogućih (dok njegov direktni supamik nije odgovorio ni na jedno!). Pitam se šta bi od kviza „Zlatni pogodak” ostalo u svesti nacije da nije bilo ovog dobrodošlog kiksa? Da li bi mladi šampion blistao sa svedočanstvom dobrog uspeha u škoii i četvorkom iz istorije i svećano zaseo u velelepni automobil ~kupe”? Ne upuštam se, naravno, u spekulacije na liniji impozantnosti ocena u njegovoj đačkoj knjižici ili vitalnosti njegovog znanja iz istorije (taman da je i znao sve tačne podatke zabeležene u enciklopediji Leksikografskog zavoda) rezultat bi bio isti: rodio bi se jedan isfabrikovani šampion jednog isfabrikovanog kviza, bivše „olimpijade znanja” u kojoj su pre dve godine mnogo simpatičnije i pravednije cvetali jedan dečak koji je ~sve znao” o bitkama na Pacifiku iz prošlog svetskog rata i jedan sredovečni kolekcionar podataka iz istorije starog Beograda... Mehanizam tog fabrikovanja, dakle, već poznajemo! Kako je on ovog puta izgledao? Mnogo mehaničkiji, naravno! Taj suviše isticani kontakt sa gledaocima, koji je osnovna neophodnost svakog kviza pa i televizijskog, trebalo je postići zajedničkim učestvovanjem takmičara i gledalaca u odgonetanju postavljenih pitanja. Ali, avaj, to gledaocima nije uopšte omogućeno! Kamere u studiju bile su postavljene tako da niko od mnogomilionskog auditorijuma nije bio u stanju da razli Kuje Mariju Stjuart od Nefretete, a Rio de Zaneiro od Praga (jadnih li znanstvenih altemacija!)- Ne treba ovu malenkost, naravno, shvatiti kao grešku televizije, već kao simptom koji govori o ambiciji tvoraca kviza. Jer ona očigledno nije stizala dotle da na ovim tačkama animira gledaoce. O tome tačna obaveštenja (čak ni auditivno) nisu davali ni voditelji. Taj, mnogo citirani kontakt s gledaocima trebalo je uhvatiti na sasvim dmgom planu. Mehaničkom, naravno. Nove naprave i tonske veze omogućile su impozantno funkcionisanje tehnike. U tu svrhu je čak nabavljena jedna monstmm puška vrhunski mehanički „perpetuum mobile” sjajnog Viljema Tela koja funkcioniše na sasvim poznatim zakonima mehanike, ali deluje tajanstveno vizuelno, dirigovana daljinskim komandama... Sve je dakle stvoreno kao bogomdano da animira pažnju. U tu svrhu su angažovani i pravi strelci, državni prvaci, da tu pred očima nacije stanu pored strašne naprave, poslednje „reči tehnike”, i stave u pokret sasvim banalna Ijudska čula vida i pipanja! Dinamika takmičenja je tako postignuta! Žena-strelac pogodiće vrpcu za koju je vezan čitav milion starih dinara! Kakva sreća! Kakva umešnost! Kakva zarada!... Tako je ponovo mehanika pobedila um. Tako je, kao simbolično, elektronska puška stekla prednost od čitavih milion dinara nad samo jednim znanstvenim podatkom od pet stotina hiljada koji je, eto, postao izgubljen za učenika Ognjena Singera.

607

KVIZ POSUT ZLATNIM PUDEROM. ..