Гледишта

Tako je „kviz znanja” demonstrirao suštinu svog duhovnog opredeljenja. Posle mnogobrojnih prošlogodišnjih kritika, stvaraoci televizijskog kviza obećali su da novi neće patiti od već kritikovane spektakularnosti (zabavnih i drugih „numera”) već od stvamog stimuliranja znanja. Pod tim, očigledno, nije podrazumevana spektakulamost tehničkih komunikacija, kablova, komandnih uređaja, snajperskih tablica i dmgih tehničkih zagonetki pred kojima ostaje zabezeknuto oko prostog i jadnog televizijskog gledaoca. Junak nacije preko noći postaje, koliko učenik Singer, koji, smatra se, nezasluženo gubi „ford taunus-kupe”, tohko i drugarica Matović, koja to ne postaje zbog svoje visokosportski nadahnute streljačke veštine, već zato što umesto u jabuku Viljema Tela pogađa vrpcu za koju je vezana vrećica od milion dinara ....! Obe umešnosti, posute tipično televizijskim zlatnim puderom, intonirane prigodnom varijetsko-cirkuskom muzikom, inaugurisane su, te televizijske noći, kao vrhunske! Mnoge „lige znanja” koje upravo ovih dana započinju širom zernIje u okvim školskih i gradskih takmičenja matematičara, istoričara, tehničara, metalostmgara i drvoseča... ostaće van našeg oka. Televizija nam tu neće, sasvim sigumo, po sredovati. Zašto? Iz jednostavnog razloga što ima ambiciju da sama inauguriše vrednosti i lansira umešnosti. Po svom osećanju po pravilu malograđanskom, duhovno jadnom i opasno nedruštvenom... EMILIJA J3OGDANOVIĆ