Гледишта

stvamost prevladala. Tabva koncepcija isključuje ono što je princip, što je sama duša marksističke partije, to jest ono što je Lenjin u „Što da se radi?” nazvao ~subjektivnim momentom". Taj subjektivni momenat, u Lenjina, nije subjektivnost u individualističkom smislu egzistencijalizma, nego subjektivnost partije, svijesti i djelovanja, odnosno prakse koja iz nje potječe. Radikalni rascjep između teorije i prakse koji unosi Althusser doveo bi do doktrmame i apstraktne degeneracije marksizma, jer zanemamje jedan od dva u Marxa nerazdvojno združena momenta: Ijudi djeluju stalno u uvjetima koje strukturira njihova prošlost, no uza sve to oni su sami graditelji vlastite historije. preveo vjekoslav mlkecin