Гледишта

gova knjiga u rudimentu sociologija masorae kulture. Ali pitanje i nastaje na ovom mestu: može ii sociologija, kao pozitivna nauka, da u biti zahvati i istraži jednu rakvu pojavu kao što je kultura, pojavu koja sebe neprekidno transcendira, koja, dakle, nikako nije samo puki positivum? Ne izmiče li kultura, pa i masovna, jednom sociološkom zahvatu u nju, jednom naučnom uvidu uopšte? Nama se čini da su odgovori na ova pitanja negativni. To se može pokazati i na primeru ove Morenove knjige. Utvrđujući da su neki Ijudski ideali, npr., „bratstvo među Ijudima, Ijubav prema bližnjem versko jedinstvo ..., kolektivni život”, još uvek „samo mitovi”, on piše: „ ... jedina kultura, na nivou današnjih stvamosti, jeste masovna kultura. I zato što odgovara dan a š n j e m stvaraom (podrazumevajući tu imaginame potrebe za stvamim) ona živi i pobeđuje. Ona je kosmopolitska jer živi na planu ovladavanja svetom. Zabluda je, čudan mit, videti u masovnoj kulturi samo mistifikaciju, opijum koji krupni kapital, spolja, übrizgava čovečanstvu” (str. 181). Kao što se vidi, autor tvrdi da je jedino masovna kultura ~na nivou današnjih stvamosti”. Ali se on ne pita, niti se iz okvira jednog sociološkog prilaza uopšte može pitati (ovim, upravo, i dokazujemo graničnu tačku nauke), da li ie ta stvarnost na nivou Ijudskog, pa u skladu s tim, da li je i masovna kultura na nlvou Ijudske stvarn o st i? Očigledno, ovim se izlazi iz vidokraga nauke. Pitanje poprima filozofski značaj. No, o tome ne možemo ovde dalje raspravljati. Masovna kultura je, bez sumnje, primerena jednoj eminentno postvarenoj stvarnosti u kojoj živimo. Ona je pojavni oblik postvarenja, sila koja ga još više učvršćuje. Sračunata na trenutne potrebe Ijudi i njihovo što brže zadovoIjenje, ona je privid koji zamagljuje suštinska pitanja čovekovog bivstvovanja, pitanja

života i smrti. Ljudska kultura i niče kao pokušaj da se nađu odgovori na ta pitanja, To je dobro znao Johan Huizinga, rekavši; „Kultura se mora metafizički usmeriti ili Je inače neće biti.” I pored svega, Morenova knjiga „Duh vremena" je ilustrativna deskripcija masovne kulture, ali i upozorenje koje nas neposredno navodi da razmišljamo o besmislu koji mass-culture nosi sa sobom. S obzirom na to da i kod nas masovna kultura doživljava svoje „zlatno doba”, objavljivanje ove knjige na našem jeziku bilo je ne samo potrebno već i opravdano.

danilo basta

DRUŠTVENO RASLOJAVANJE I NEJEDNAKOSTI*

Problemi društvenog raslojavanja i nejednakosti oduvek su bili predmet socioloških istraživanja. U poslednje vreme, interesovanje socioioga za društveno raslojavanje naglo je poraslo. To dokazuje i savremena sociološka literatura, koja obiluje studijama usredsređenim na otkrivanje uzroka, posledica i drugih pojava društvenog raslojavanja. Zato se s pravom može reći da ti problemi predstavljaju jednu od osnovnih oblasti sociologije. Gerhard Lenski, poznati američki sociolog, formuliše problem društvene stratifikacije na drugi način nego što je uobičajeno u američkoj sociologiji. Dok se većina radova bavi posledicama društvenog raslojavanja (prestiž, *) Gerhard Lenski, Power and Privilege: A Theory of Social Stratlfication, New York: MoGraw-Hill, 1965.

853