Гледишта

uvoza robe izvozom smanjeno za 4 poena, kao re- : zultat povećanja trgovinskog deficita za 28%. Nac taj način je zabilježen do sada najveći trgovinskii deficit, koji iznosi 5.684 milijuna novih dinara 17 ) i koji je čak za 309 milijuna vsći nego onaj 1964. godine, kada je dostignut do tada najviši nivo. lB ) ( Međutim, 1965. zabilježeno je opadanje deficita za 54%, u odnosu na 1964. godinu, da bi se 1966. ponovno povećao prema prethodnoj godini za 45%. Tako je 1967. godine procentualni odnos izvoza prema uvczu, odnosno pokriće uvoza robe izvozom, za 11,3 poena manje nego 1965. čak i za 4,4 pocna manje nego 1962, odnosno za 1,4 poena manje nego u 1963. i samo za 5,9 poena veće nego u vrlo nepovoljnoj 1964. godini, kada je pokriće svedeno na svega 67,5%. 19 ) 111 Konstatirani negativni efekti, najvećim dijelom izazvani restriktivnom kreditno-monetarnom politikom u dosadašnjem periodu sprovođenja privredne i društvene reforme, nalažu neodložno oživljavanje privrede. Svako odlaganje, makar i kratkoročno, samo dalje kumulira već ispoljcne slabosti koje djeluju suprotno intencijama reforme. Međutim, kada je u pitanju oživljavanje privrede, mora se lučiti potreba od metoda ili načina sprovođenja. Među teoretičarima i kreatorima ekonomske politike kod nas postoji opće slaganje da je privrednu aktivnost neophodno oživiti, kako bi se'spriječilo daljnje kumuliranje stagnacije i dalo više impulsa prijeko potrebnoj tehničkoj inovaciji proizvodnje. No, kada se razmatraju mogućnosti i mjere, preciznije rečeno, najoptimalniji način stimulacije i oživljavanja privrede, javljaju se kontradiktorna mišljenja. Jednostavno rečeno, postavlja se pitanje da li nastaviti sprovođenje refoone uz pod.ržavanje deflatcrne, discipliniranije, odnosno „racionalnije” kreditne politike ili odstupiti i ponovno inflatornim impulsima, dakle, reflacijom omogućiti privredi veću likvidnost. U kontekstu ovoga podsjećamo čitaoca da su se na nedavno održanom simpozijumu u Opatiji, na temu „Preduzeće u reformi”, malo otvorenije i jasnije konfrontirala mišljenja za i protiv inflatorne politike. Dr Aleksandar Bajt bez rezerve pledira za deficitno finanoiranje nep'rivrednih investicija, i to u prvom redu građevkiskih objekata, obrazlažući svoju tezu neiskorišćenim materijalnim i intelektualnim kapacitetima u ovoj grani, nadalje, ravnomjernošću jako izraženih potreba za takvim objektima u svim našim

ir ) Irvor: Informativni bilten Instituta za spoljnu trgovinu, Beograd, br. 1/1968. IS ) Izvoz robe u 1967. godini u odnosu na 1966. povećan je za sama «? milijuna novih dinara, sto iznosi 2,7 # /o, đok je uvoz povećan za 1.653 mmjuna ili za 8,4®/o, što znači za 5.7 poena više nego izvoz. r9 ) Tzvor: Statistički godišnjak SFRJ zn 1967, str 20-1.

744

DR PAVAO DO.MANCIC