Гледишта

brže razrješavanje nagomilanih zaliha robe svih vrsta, čime će se dati proizvodnji jači impuls. Međutim, oživljavanje privrede, uz naglašenu potrebu inovacije proizvodnje moguće je postići samo uz podršku jedne fleksibilne i selektivne kreditno-monetar- ne politike, posebno kada je u pitanju privreda, mada time ne želimo potcijeniti i potrebu liberalizacije: kreditiranja potrošača, čime bi također i proizvodnja dobara za široku potrošnju dobila realan podsticaj za svoje proširenje i modemizaciju. No, postavlja se pitanje da li je postojeći bankarski aparat, sa orijentacijom na kvantitativno, odnosno glr> balno reguliranje novčanog opticaja i kreditnog potencijala poslovnih banaka, sposoban djelovati tako da ne pothranjuje ili übrzava inflaciju, kao što je u godinama sprovođenja reforme djejstvovao u suprotnom pravcu, pothranjujući deflatornu politiku. Osnovano je sumnjati, prema tome, u uspješnu pomoć kreditno-monetarne politike uz nedovoljnu izgrađenost bankarskog sistema, jer oživljavanje pri- vrede, čemu pretpostavljamo korišćenje reflacionih r mjera, realno se oslanja na takvu kreditnu pohtiku koja delimitiranje reeskontnih, dokumentarnih i posebnih kredita mora prihvatiti kao nužnost. A ta- da se u većoj mjeri nego u uvjetima restrikcije kre- dita zahtijeva selektivno kreditiranje prema principima najveće korisnosti i prešnosti. No, bez ohzira na to da li oživljavanju privrede pretpostav Ijamo ekspanzivnu politiku, odnosno reflacione mjere, koje podrazumijevaju kontroliranu i umjerenog ; stupnja inflaciju, ili nastavljanje dosadašnje deflatorne politike, razumljivo uz potrebne i zamašnije korekcije, bankarski sistem dolazi danas u mnogo veće iskušenje nego čak u vrijeme uvođenja refor- me. Ovo, naravno, implicira njegovu brzu i kvalitetnu reakciju, ali kao sposobnog i ravnopravnog partnera privrede, uz prethodnu organizaciju i dograd- nju. Potreba njegovog usavršavanja u sadašnjim uvjetima prilagođavanja imperativu oživljavanja pri vrede još više se mora naglasiti kada imamo u vidu da su za nama ostala dva perioda (onaj do refornu i ovaj poslije reforme) nedovoljno uspješne mone tarno-kreditne politike, odnosno tako organiziranor bankarskog sistema koji, čini nam se, ne može v potpunosti udovoljiti savremenim privrednim krc tanjima. To je činjenica koja još drastičnije potvi đuje neadekvatnost monetarno-kreditnog instrumen tarija u procesu stabilizacije naše privrede. Kake inače protumačiti drukčije nelikvidnost onog zdra vog dijela privrede, sposobnih privrednih organiza cija, koje su se u početku sasvim uspješno uklapajt-l u reformu i svjetsku privredu, aii koje su kasnije slabo potpomognute bankarskim kreditom, a u/ ■ ~pomoć” nelikvidnih proizvođača, zapale u iste teškoče nelikvidnosti.

746

DR PAVAO DOMAMCIČ