Гледишта

1 političkoj konstelaciji. U celini uzevši, a naročito u razvijenijem svetu, sindikat gubi značaj koji je imao do drugog svetskog rata, što pojačava i niz starih slabosti u sindikatima. Sindikat je tako u znatnom broju zemalja gumut na periferiju društva ili primoran da se zadovolji izvesnim odbrambenim pozicijama. Uzroci za ovo stanje su mnogobrojni, a prvenstveno leže na Zapadu u preovlađivanju tehnokratskog i menadžerskog kapitalizma; a u socijalističkom svetu u izraslom političkom birokratizmu i etatizmu. Uprkos svemu, sindikat nije prevaziđena ili mrtva institucija, osim tamo gde je radnička klasa stavljena u okove ili nije stigla do svog elementaraog sazrevanja. Sindikat je neophodna institucija savremene citdlizacije. Sindikat moramo teorijski definisati i shvatiti ako hočemo da u jednom naprednom socijalističkom društvu tražimo njegovo mesto, ulogu, strukturu i značaj. Mi to nedovoljno činimo, a često uprošćavamo problem tražeći u uprošćenim altemativama punu koncepciju sindikata. Tu spadaju alternative o tome da li je sindikat „samo ekonomska” ili „samo politička” organizacija. Ne idemo dalje ako ga definišemo kao „specifičnu društvenu organizaciju”, jer ovakva definicija određuje malo zaista istinsku „specifičnost”, odnosno biće jedne stvamosti ili pojave. Cini se da je opravdana i nužna razrada i angažovanje ne samo nauke več i sindikata i samog Saveza komunista u postavIjanju sraelije i adekvatnije misli o sindikatu. Ova misao je sastavno tc!o političke teorije i tcorije o političkom sistemu posebno, a nije samo sindikalistička ili isključiv problem sindikata. O'.ot misao nismo do danas uspeli da slobodno i razvijenije formulišemo, možda ne samo i uvek usled individualnih slabosti već i usled toga što ona nije bila inicirana u praksi a u postoječim političkim odnosima je bila skrivena. Danas se ovi uslovi menjaju tako da je razvijanje ove misli moguće i potrebno. Više ona ne mora biti „proizvoljna” ili „utopistička”. Teorija o sindikatu, koja bi bila smelija, doslednija i adekvatnija društvenom i političkom sistemu u stvaranju, mora biti i načelno jeste ne samo dopuna i razrada teorije o političkom sistemu, već i akt utvrđivanja pravog mesta, snage i uticaja sindikata u tom sistemu. Naučno istraživanje i teorijsko mišljenje i saznanje sindikata u savremenoj stvaraosti treba da se zasnivaju na genetičkoj i fcnitičkoj analizi sindikata. Naš sindikat ima svoju istoriju i ona se mora ispitati kao takva, a naročito ako želirao da otkrijemo i utvrdimo njegovu pravu sliku danas i njegovu moguću i društveno-političku racionalniju ulogusutra. Proučavanje tog razvitka pokazalo bi da jugoslovenski sindikati nisu imali istu ulogu i značaj kao ruski sindikati odmah posle revolucije. Ali oni nisu nikad potpuno bili pod ađministrativnom kontrolom partije, niti su u takvoj meri društveno i politički bili podređeni kao što smo imali situacije u periodu krutog birokratsko-centralističkog uređenja u pojedinim socijalističkim zemljama. S druge strane, om nisu bili uvek i samo sprovodnici, već su sc pokazivali ini-

748

DR JOVAN DORĐEVIC