Гледишта

se bavi kolektivnim ugovorima, institucionalizacijom štrajkova i tzv. tekućim i svakodnevnim ekonomskim pitanjima, sindikat je istovremeno suzio svoju ulogu i postao manje revolucionaran i ujedno manje samostalan. U nizu zemalja on se integrisao u postojeći kapitalistički iii etatistički poredak. U Jugoslaviji sindikalizam je prošao isti put koji je karakterističan za sindikalizam u Evropi a posebno u zemljama u kojima je socijalizam počeo da se gradi u okviru države avangarde, tj. takvog političkog sistema u kome je potpunu vodeću ulogu imala komunistička partija. Država avangarde, ili diktatura proletarijata u njenom materijalnom i formalnom značenju, ne može se uspostaviti bez takve uloge partije i time i njene dominacije nad ostalim institucijama radničke klase. Od VI kongresa Saveza komunista, a naročito u toku poslednjih godina, država avangarde, a ne samo etatističko-birokratska politička forma dmštva, počinje da se menja i da se meša sa elementima socijalističke demokratije i dmštvenog samoupravljanja. Osnovna snaga i faktor ovih promena bila je i ostala ranija Komunistička partija, sada Savez komunista. Savez komunista je prvenstveno uticao na ovu promenu sopstvenim definisanjem u odnosu na državni sistern i svojim uticajem da se etatistička stmktura demokratizacije i pretvara u širi i noviji politički sistem. On je to naročito nastojavao, i danas teži da postigne, svojom deetatizacijom, tačnije distanciranjem od političke vlasti, a naročiio od državnog aparata u užem smislu, i težnjom da od tanijeg nosioca i instmmenta vlasti postane organizacija idejno-političkih procesa i uticaja u dmštvu. Ove promenc su u toku, ali one su do sada radikalniji akt demokratizacije u socijalističkom đmštm. Te promene ne samo da nisu dovršene već su povukle i niz nerazrešenih protivrečnosti. Ishod ovih procesa ne zavisi samo od odnosa „država-partija"; politička vlast u užem smislu i politički pokret radničke klase. U stvari, ne može se dalje razvijati ni deetatizacija same partije ni demokratizacija političkog sistema ako se ne uspostave relativno novi odnosi između Saveza komunista i dmgih društveno-političkih organizacija, a u tom kontekstu posebno između političke organizacije i sindikata. Zadatak je teorijske misli i vodećih političkih snaga da utvrde osnovne razlike između ove dve organizacije i da na toj osnovi postave njihove međusobne odnose. Savez komunista jc idejno-politička, i to politička organizacija radničke klase u širem, tj. u savremenijem smislu i time istovreraeno i otvorena draštvena organizacija. To je, čini se, i smisao termina „društveno-politička organizacija” kojim se danas, posle donošenja Ustava služimo. Sindikat je dmštveno-ekonomska organizacija radničke klase u ovom savremenom smislu i istovremeno otvorena dmštveno-pohtička organizacija. U odnosu na radničku klasu obe ove organizacije su u njoj i izvan nje; u njoj da se ne bi otuđile od svojih zadataka i dmštvenih snaga koje ih jedino mogu stvamo nositi; izvan nje da bi omogućili širenje

754

DR JOVAN ĐORĐEVIĆ