Гледишта

i prema njegovim vladajućim društveno-produkcionim odnosima, ona je radnička klasa u istorijskom smislu, tj. ona je grupa koja je nosilac osnovnih društveno-ekonomskih odnosa i time osnova i graditelj socijalističkog društva u njegovoj savremenoj etapi razvitka. To samo i pokazuje da su ne samo preuranjeni već i sociološki i politički neosnovani stavovi o radničkoj klasi kao „novoj klasi”. Na osnovu toga nema nikakvog opravdanja za tumačenje i postojeće društvene strukture Jugoslavije kao skupa antagonističkih odnosa između jedne idealizovane radničke klase i modernizovane druge nove klase u vidu birokratije i tehnokratije. Birokratija i tehnokratija su proizvod postojećeg stanja i strukture našeg društva, čiju osnovu društvene srži predstavlja radnička klasa u svom širem i složenom obliku. Birokratija i tehnokratija su proizvod a ne stvaralačke snage ovog društva, i to proizvod koji se javlja i u radničkoj klasi i u otuđenju od nje. Postojeći odnosi nerazvijenosti i diferenciranja radničke klase i celog društva, koji se izražavaju u još uvek velikim razlikama i nejednakostima između rada i prisvajanja rada, a naročito činjenice i mogućnosti održavanja dominacije, tj. dvostruke vlasti, daju i naučnu osnovu za objašnjenje birokratije i tehnobirokratije, kao i same radničke klase. Pored ovih više ekstravagantnih i pomodnih teorija u sasvim novoj klasnoj strukturi našeg društva, mi smo još prilično opterećeni zaostalim pojmovima i shvatanjima o realnosti klase radnih Ijudi. Ovde smo još uvek opterećeni mešavinom industrijske sociologije od kraja prošlog i početka ovog veka, tj. sociologijom prve industrijske revolucije. Ova sociologija se meša sa izvesnim pragmatičkim elementima sociologije zatvorenog, i u znatnoj meri nerazvijenog socijalističkog društva i države avangarde prve faze u dosadašnjoj istoriji socijalizma Jugoslovensko društvo još nije znatnije zakoračilo u drugu fazu industrijske revolucije koja menja pojam i strukturu produkcionih odnosa, uvodeći nauku u proizvodne snage i odnose; a time i pojam i shvatanje radnth procesa i radnika, unoseći nove društvene slojeve u radničku klasu. Preovlađujuća koncepcija sindikata u radničkoj klasi je još više zaostala u odnosu na izvesne druge sindikalne organizacije i teorijske koncepte, tako da se u njoj nalaze i elementi predindustrijskog i administrativno-etatističkog shvatanja socijalizma. To se izražava i u samoj strukturi sindikata i nedovoljnoj jasnoći društveno-ekonomske baze te strukture. Nauka i time naučni radnici, istraživači, univerzitetski i slični kadrovi nisu našli svoje odgovarajuće mesto i uticaj u strukturi i politici sindikata. Globalni „sindikat društvenih službi" je primer ove zaostalosti, a u njemu se mešaju proizvođači usluga sa proizvođačima saznanja i nauke. Ovakva shvatanja se ne oslobađaju od „uvrijerističkog" dogmatizma, koji je danas još više formalan i formalistički pojam nego juoe. U svakom slučaju, radnička klasa već se danas širi i obuhvata značajne nove grupe istraživača, eksperata i inteligencije.

764

DR JOVAN ĐORĐEVIC