Гледишта

dijalog i drugi oblici međusobnih odnosa i uticaja između sindikata, nosilaca funkcija izvršenja vlasti i institucija samoupravljanja, kao što su komore, privredna udruženja i sami direktori radnih organizacija i drugi organi upravIjanja. Ustav je predvideo jednu vrstu arbitraže koja je nerazvijena i nedovoljno shvaćena i u zakonodavstvu i u praksi. Zakonodavstvo kao i pravna norma i konvencije sindikalnog po kreta su ovde krajnje nerazvijeni. U mnogim zemljama sa relativno slabim radničkim pokretom predviđene su zakonom takve institucije kao što je obavezno sporazumevanje. Francusko zakonodavstvo poznaje nacionalnu komisiju koja se obrazuje na paritetnoj osnovi i koja je ne samo sprečila veliki broj konflikata već je i dovela do velikog broja rešenja povoljnih za radnike. Odbijanje pojedinih strana da učestvuju u ovoj prvoj fazi traženja sporazuma smatra se u nekim zemljama kao nelojalna praksa a negde se čak i kažnjava zakonom. Drugi viši forum predstavljaju arbitraže koje okupljaju predstavuike zainteresovanih strana, u koje spada sindikat, i jednog naučnog radnika kao predsedavajućeg. Sve ove institucije bi mogle biti predviđene i u kolektivnim ugovorima koji bi ujedno sadržali izvesna opšta pravila koja bi komisije za mirenje i arbitraže primenjivale. Arbitraže mogu biti i fakultativne, kao što je predviđeno u francuskom, italijanskom i nemačkom zakonodavstvu. U nas nije isključeno da se predvidi i jedno sredstvo pokietanja spora pred ustavnim sudstvom u pogledu zaštite samoupravnih prava i drugih konvencijama predviđenih prava radnih zajednica. Sindikat koji je autoritet u radničkoj klasi i koji uživa njeno poverenje, kao i odgovarajuću autonomiju, pozvan je da razrađuje i primenjuje ovaj instrumentarij koji otklanja nepotrebne konflikte i sprećavu zloupotrebe i povrede radničkih prava i položaja. On će to utoliko prc postići ukoliko ima odgovarajuće mesto i ulogu u opštem đruštveno-političkom životu zemlje, tražeći i dobivajući i potporu odgovomog javnog mnenja (i „sredstava raasovnih komunikacija”). SINDIKAT I PROMENE D DRUŠTVENOJ STRUKTURI Radnička klasa nije potpuno nova, ali je nemamo ni kao staru. Ona je u stalnom diferenciranju, menjanju i širenju kad je shvatamo kao u osnovi jedinstveni kolektiv različitih slojeva, grupa i snaga koje nose proizvodne i druge stvaralačke procese u našem društvu. Radnićka klasa nije nova u tom smislu što bi prestala da bude radnička i predstavIjala bi, kao što neki pisci tvrde, „grupu” stručnjaka, lehničke i druge inteligencije. Ona obuhvata i ove grupe, ali u njoj ima i elemenata predindustrijske radničke klase i oni još preovlađuju. Bitno je od svega toga, u stanju u kome se ekonomski, društvcno i kulturno nalazi naše društvo.

763

NACELNI STAVOVI I PITANJA O SINDIKATU