Гледишта

uslovima života u naredukn godinaima predstavlja prelaznu graniou između optimističkog i pesimističkog pogleda na buidućnost. Rezultata su pokazali da ispitanici ističu svuda „iične uslove”, na osnovu kojib zauzimaju „indiferentne” d „neutralne” stavove. „Opšti društveno-ekonomski uslovi” zastupljeni su malim brojem odgovora. Rezuitati ispitivanja stavova radnlka u pogledu pesimizma pokazuju dve vrste manifestacije: „egzogeni” i „endogeni” pesimizam. „Egzogeni pesimizam" zasnovan je na „opštim dmštveno-eikonomskim uslovima”. On bi pretpostavljao na određeni način „teoiijsku osnovu” Eonosti, na kojoj ona zasniva svoj pesimizam jer oilja na kretanje društva u celini. Međutim, to je negativna „teorijska osnova”. 6na pokazuje najeksrtremniju alijeniranost društvene svesti kod ličnosti. Iz prethodnih analdza može se videti mali broj ispitanika koji su pesimisti na osnovu „egzogem'b” faktora. Naprotiv, ~lični”, „porodični uslovi” i ~ostah razlozi” uslovljavaju „endogeni pesimizam”. To je, u stvari, pesknizam prosečnog čoveka, koji nema teorijsfcu osnovu, nego je više zasnovan na subjektivnoj osnovi ličnosti. Napredovanje, zdravlje i temperameot, a takođe i drugi faktori i problemi kojima je preokupirana ličnost, uslovljavaju ovakvu vrstu pesimizma (str. 278). Kada se zatvori i poslednja stranica ove studije, potrehno je, pored pohvala dati i nekoliko dobronamemih primedbi. Sigumo je da se čitalac ne može oteti utiska da studiji nedostaje jedan opšti zaidjučak, bar u onom obimu koliki ima uvodno razmatranje. lako je autor davao zaključke posle svake glave, mislimo da ipak nedostaje jedan generaini zaključak. Isto tako, prava je šteta, zbog upoznavanja inostrane stručne i naučne javnosti o rezultatima ove studije, što nema rezimea na francuskom i ruskom jezifcu. Nije dovoLjno

što je samo sadržaj studije preveden na -pomenute jezilke. Ovo je ipak tehnički momenat i sigurno je da nije trebalo da predstavija i tehnički problem.

borislav dimković

edmund huserl

FILOZOFIJA KAO STROGA NAUKA

beograd, 1967.

U okvim savremene fiiozofije nema nijednog pravca koji je toliko (uticajan d origdmalan kao fenomenodogija. Osnivač fenomenologije je Edmund Huserl, filozof fcoji se najpre bavio matematikom, a kasnije se potpuno iposvetio fundiranju d raizvijanju jedne filozofije koja bd bila (kako je on mislio i nadao se) egzaktnija i sigurnija d od same matematike. Huserlova fenomo nologija da bi se otMonio svaki nesporazum na koji navodi upotreba ovog teimdna, ne samo u običnom već i u filozofskom jeznlfcu nije nauka o fenomenima u Kantovom smislu, kojima nasuprot stoji nesaznatljiva stvar po sebi, nirtd je hegelovski pnikaz gaierije likova svesti. u njihovoj istorijskoj dimenziji. Od Kanta se on razHkuje time što biće fenomena ne odvaja od bića suštine, a od Hegeia „fenomenološkom redhkcijom", to jest ignorisanjem istorije. U malenom spisu „Filozofija kao stroga nauka”, koji je povod ovom napisu o HuJserlu, nisu detaljno izloženi elementi fenomenologije, nego samo njene osnovne konture. Glavni deo ovog spisa posvećen je fcrdtijci natur rahzma, istomcizma i filozofija pogleda na svet, onih stremljenja koja, po Huserlo-

1027