Гледишта

dmgoj bliže i pristupačnije. Međutim, mnogo značajniji moment, po autorovom mišIjenju, koji proizlazi iz stvaranja ovog sloja, je unošenj® novog elementa diferenciranja u dmštvu ugleda ili prestiža koji se uglavnom bazira na razlikaraa u postignutom stepenu obrazovanja i vrsti zanimanja kojom se pojedinac bavi. Hijerarhija po veličim ugleda, koja je osnovna determinanta za diferenciranje pripadnika ovog sloja, umnogome podseća na diferenciranje karakteristično za pretkapitalistička dmštva. Ova nova hijerarhija u strukturi savremenih dmštava dovodi do temeljne izmene predstave o društvenoj hijerarhiji koja se sada sagledava kao „kontinuum više ili manje jasno definisanih statusnih pozicija, određenih nizom a ne samo privatnom svojinom”. Ovakva koncepcija dmštvene stmkture je nespojiva sa Marksovom idejom dveju klasa između kojih postoji nepormrIjiv sukob. Naprotiv, između pojedinih statusnih gmpa odlučujući su odnosi takmičenja i supamištva, a nikako oni sukoba i antagonizma. Ove nove tendencije strukturiranja daju za pravo Vebem, koji je u dmštvu video tri dimenzije stratifikacije: ekonomsku (klasnu), statusnu i političku. U određenim periodima razvoja svaka od ovih dimenzija postaje dominantna i odlučujuća za stmkturiranje dmštva. Na osnovu prethodnog izlaganja može se, ali samo implicite, zaključiti da je autor više sklon da da prednost Veberovoj koncepciji strakture i da promenu u strukturiranju tumači, pre svega, kao prelazak sa dominacije ekonomskog, odnosno klasnog diferenciranja na statusno i političko, naročito ističući značaj ove poslednje, koja dovodi do polarizacije na elitu i masu. Međutim, ne može se zanemariti ni činjenica da autor ne negira postojanje podele na bazi posedovanja svojine i posledice na odnose u društ\u. Iz tog razloga u stavu autora dominira neodlučnost i kolebanje da se opredeli između

dva tumačenja strukture, zbog čega osnovno pitanje; kakva je priroda modemih klasa, koji su njeni bitni konstitutivm elementi ostaje bez odgovora. Autor nas stavlja pred dilemu; ili da smatramo da pored klasne podele zasnovane na posedovanju privatne svojine, kao posledica novih kretanja, dolazi do novih podela na bazi ugleda: ili posedovanja političke moći, pri čemu sve tri dimenzije diferenciranja ravnopravno egzr stiraju jedna pored druge, ili da klasna podela dmštva i klase kao određen oblik strukturiranja dmštva iščezavaju i gube na značaju u poređenju sa novim oblicima statusnog diferenciranja, pa samim tim i pojam klase sa svojnn korelativima postaje neupotrebljiv za modema dmštva. Na početku je rečeno da autor polazi od izvesnih činilaca, pre svega, od industrijalizacije i s njom povezanih pojava koje izazivaju promene u postojećim stmkturama, dovodeći do njihove umfikacije. Ovi univerzalni činioci po obimu svog dejstva izazivaju manje ili više slične posledice u stmkturi i kapitalističkih i socijalističkih dmštava. Po značaju i posledicama za budući razvoj izdvaja se pojava sve snažnije polarizacije dmštva na moćnu elitu koja ima svu političku moć i vlast u svojim mkama i na masu ostalog stano\mištva _ koju u svim važnijim pitanjima vodi ova elita. Ne želeći da dublje ulazimo u sadržaj rasprava koje vode oko pojma i njegove korisnosti za proucavanje dmštvene stmkture uopšte, ova autorova teza navodi na misao da je cela studija, u stvari, bila jismerena na proveravanje _važenja sopstvene teorije elite, a narocito u konfrontaciji sa Marksovom teorijom klasa. Svakako da bi se autorov pristup mogao oceniti kao površan i jednostran ako se _ne bi ukazalo i na razlike koje postoje između ovih dmštvenih sistema.

Osnovna razlika između njih je u karakteru postojecih eii-

1042