Гледишта

tagonističkoj konkurenciji i hijerarhijskom ustrojstvu ekonomske i političke vlasti, već na udruživanju radnika koji stavljaju pod zajedničku kontrolu materijalne i društvene pretpostavke rada i reprodukcije. Ovaj tip društvene mooi nastaje u samoupravno organizovanoj delatnosti usmerenoj ka zajedničkim bitnim interesima radnika; zato najpre kao društvena moć samoupravno organizovaneradničke klase. Ukoliko je reč o takvom načinu ostvarivanja društvene moći radništva, sindikat bi bdo činilac udruživanja radnika, ujedinjavanja i usaglašavanja njihovih interesa; opredeljivanja zajedničkih ciljeva i njima primerenih sredstava; oblikovanja radničko-samoupravnim odnosima adekvatnih društvenih prinoipa, kriterijuma i normi, kolektivnih stavova i društvenih vrednosti pomoću kojih se regulišu društveni procesi i odnosi, To ®u u teorijskoj apstrakciji tni načina formiranja i ostva-* rdvanja društvene mooi radničke klase d njima odgovarajuća tri teorijska modela sindikata. Šta predstoji jugoslovenskom sindikatu kao organizaciji za ostvarivanje interesa radničke klase? Može li se očekivati da sindikat bude isključivo orijentisan prema trećem načinu ostvarivanja društvene moći radništva? Opredeljujemo se za odrečan odgovor, jer radničkoj klasi tek predstoji da zasnuje radničko-sgimoupravnu strukturu društva. Današnje jugoslovensko društvo karakteriše jednovremeno dejstvo, sukob i preplitanje divergentnih tendencija u odnosima proizvodnje i celokupnoj društvenoj strukturi. U jednom smeru „vuče’’ bitno socijalistička tendencija, koju najviše predstavlja radničko samoupravljanje, i to samo ukoliko je zastupljena njegova autentična klasna sadržina (ostvarivanje bitnih interesa radnika njihovom vlastitom delatnošću, a pomoću asocijativne društvene moći). Istoj tendenciji pripada i upotreba ekonomske i političke vlasti i drugih komponenti društvene moći radi ostvarivanja bitnih interesa radničke klase i razvijanja uslova za radničko samoupravljanje. Drugi smer ima birokratsko-etatistička tendencija, sve više udaljena od interesa radnika. Iz njenog krila proizašla je „grupnosvojinska” tendencdja, koju karakterišu kvazikapitaldstički odnosi među privrednim jedinicama, bankama i đrugim organizacij ama d analogni odnosi između pridržalaca ekonomske vlasti i radnika u pojedinačnim drustvenim radnim telima. Dve nesocijalističke tendencije se prepliću, uzajamno uslovljavaju i stimulišu, i u raznovidrdm oblicima sprege oponiraju bitnoj sadržini radničkog samoupravljanja. Usled protivdejstva dve nesocijalističke tendenoije, radničko samoupravljanje teško može da razvije svojstva autentična njegovoj klasnoj sadržini; bitno ograničavano sp o 1 j a birokratsko-etatističkim tendencijama, biva dalje i iznutra podlokavano, izobličavano i mestimično preokretano u svoju suprotnost, pod presijom „grupnosvojinske” (kvazikapitalističke) tendencije. Sindikat se nalazi u stecištu sukoba bitno različitih i uzajamno nepomirljivih tendencija u osnovniim društvendm procesima. Pošto se u spletu tih tendencija javljaju elementi društvenih

DR ZORAN VIDAKOVIC