Гледишта

KRITICKI ODNOS PREMA SAMOUPRAVLJANJU I SINDIKATU

lako samoupravljanje kao proces oslobođenja ličnosti i društva vodi negaciji raznih fetišizama, ipak na sadašnjem stepenu njegovog razvoja pokazuju se u određenoj mjeri fetišizacije odluka koje su donijeli samoupravni organi. 0 tome govore već navedena percepcija uticaja između organa samoupravljanja i sindikata, kao i distanciranje sindikata od samoupravnog uticaja na rješavanje pitanja samoupravljanja. Ukoliko je sindikat na nivou svoje istorijske uloge u samoupravljanju, utoliko je on kritička snaga koja samoupravljanje vraća iz moguoih nesocijalističkih kretanja u tokove socijahstičkog humanizma. Razvijajuča fcritički odnos prema odlukama, on demaskira one koje pod vidom samoupravljanja žele postići nesocijalistički interes, Već iz dosad rečenog vidi se da je moguće da su mnoge odluke koje su formalno samoupravne, u svojoj suštini nesamoupravne i nesocijalističke. Već je bilo riječi o tome da određeno neformalne grupe mogu da utiču da neki samoupravni organ ili organizacija donesu odluku koja izražava njene interese i onda kada su oni neusaglašeni sa društvom i kolektivom. Samoupravna odluka može da bude posledica veštili formalmh i neformahnh poteza i jedne hčnosti radi ostvarenja njenih interesa neusaglašenih sa društvenim. Jedan od načina ostvarenja takvog uticaja je formalno, verbalno opredjeljenje, na primjer, lica koje iznosi probiem koji treba rješavati, za adekvatno i progresivno rješenje (što se zabilježi i u zapisnik), a da poslije toga u objašnjenju problema kaže sve ono što bi ostale subjekte odlučivanja dovelo do suprotnog opredjeljenja. Desi se da se nekritički subjekti, naročito kada ne poznaju pitanje koje rješavaju, suprotno i opredijele. Zatim dolazi kritika sindikata i drugih društveno-političkih snaga zbog nepravedne i nepraviine odluke. Glavni akter u takvoj situaciji poziva se na zapisnik, na njegovo verbalno opredjeljenje prebacujući odgovomost na većinu koja se opredijelila suprotno od njega (iako ih je on na vješt način na to naveo, vješto ih dezmformisao). Takvi i slični uticaji naročito su mogući u situaciji kada znatan broj lica glasa za neki prijedlog a da ne zna za šta je glasao. Prema istraživanju u radnoj organizaciji ~CO”, 3810 radnika glasalo je za neku odluku, a da ne zna za šta je glasalo. Oni koji ne poznaju probleme koji se rješavaju lako se opredjeIjuju za onaj prijedlog za koji pretpostavljaju da je većina ili za prijedlog lica u koje imaju povjerenje. U takvoj situaciji opet nema odlučivanja na osnovu vlastitog übjeđenja zasnovanog na argumentima. Poznato je da na neke samoupravne odluke ostavi bitni trag strah od nesamoupravne moći određenih pojedinaca i grupa. Najzad, pitanje je da li se i u kojoj mjeri može sagledati vlastiti interes u složenim i protivrječnim situacijama, naroči-

DR KRSTO KILIBARDA