Гледишта

je čekalo mišljenje opštinskog komiteta SK da bi se opredijelili u navedenoj situaciji. Pored ostalog, i zbog toga se dešava da sindikalna organizacija razmatra neko pitanje znatno poslije organizacije SK. To se vidi čak i u pitanjima koja su po svojoj suštini prije svega samoupravna, koja bi SK i sindikat trebalo da pokrene i aktivno da riješava kroz samoupravne institucije. Ovo se nameće kada se, na primjer, razmišlja o aktivnosti društveno-političkib organizacija u radnoj organizaciji ~ŽR”. Tamo su članovi SK dugo raspravljali i donijeli zaključke da treba opozvati direktora radne organizacije, izmijeniti odluke organa samoupravljanja o izgradnji novog objekta, promijeniti odluku o zajmu itd., dok je sindikalna organizacija mirovala. Cak je i opštinski komitct SK napravio analizu i donio zaključke o političkom stanju u toj radnoj organizaciji, dok je sindikalna organizacija uglavnom ostala neaktivna. Najzad, valjda po nekom nepisanom redosljedu, poslije zaključaka organa i organizacija SK, poslije izbijanja tog pitanja u javnost, liješeno je da ovi problemi dođu na dnevni red sindikata i kolektiva. O odnosu sindikala i organizacije SK govori i shvatanje izvjesnili (koje nije usvojeno) da sindikat jednostavno treba da iznese analizu SK pred svoju organizaciju.

Ovdje je riječ o nedostacima i jedne i druge organizacije. Organizacija SK je ove probleme trebalo da postavlja i rješava, prije svega, preko sindikalne organizacije i samoupravnih institucija. Raspravljanje ovih pitanja preko sindikata prije izvođenja zaključaka da odluke samoupravnih organa treba promijeniti, a direktora smijeniti vodilo bi aktivizaclji šireg kruga Ijudi, što je jedan od zadataka organizacije SK. Time bi jačala motivacija radnih Ijudi za društveno angažovanje. Moglo bi se očekivati da bi to vodilo adekvatnijoj odluci, a pogotovo njenom jačem prilivatanju. Obuhvatanje što većeg broja radnih Ijudi u rješavanju navedenih pitanja vodilo bi njihovom daljem razvijanju kao samoupravnih subjekata odgovornih društveno-politički angažovanih ličnosti. To bi vodilo daljem razvijanju samoupravne zajednice radnih Ijudi. Iz zapisnika se vidi da sindikalne organizacije često nisu dovoljno samostalno orijentisane ni u odabiranju i rješavanju društveno značajnih odnosa. To, pored ostalog, indiciraju i pitanja koja su ispmijavala dnevne redove, a koja su često ista na osnovu sugestija ili zahtjeva rukovodstva. Ovo nije slučaj samo sa sindikalnom organizacijom, već i sa organizacijom SK. To indicira prisustvo dirigovane inicijative čak i u odabiranju sadržaja sastanaka društveno-političkih organizacija. Negdje to ima pozitivnog efekta kao u situacijama kada izvjesna organizacija ne uviđa vlastite probleme, kada se zatvara u sebe ili kada se određena pitanja žele sagledati u širem području, pa čak i u svim organizacijama itd. Ali ovo može da vodi nestvaralačkom odnosu članstva prema društvenoj stvarnosti u kojoj djeluje, pa i zancmarivanju rješavanja pitanja koja bi mogla da otvore dalje gućnosti humanizacije odnosa između Ijudi.

931

SINDIKAT KAO FAKTOR SAMOUPRAVUANJA