Гледишта

učešće novčanog kapitala sprečava da robe vrše pritisak na tržište i dovedu do kolebanja cena. Proizvodnja još izgleda potpuno zdrava, mada je već nastala nesrazmernost grana proizvodnje. Dejstvo restriktivne monetarno-kreditne politike „pokazuje to da, čim su se počele pritezati kreditne slavine, odmah su izašla na videlo sva neuralgična mesta našeg sistema privređivanja” (str. 220) kaže dr Vučković. To je tačno. Da se poslužimo jednim retko citiranim mestom iz ~Kapitala”, koje pokazuje da je Marks osvetlio problem tražnje za zajmovnim kapitalom u periodima stiske: ~U periodima stiske tražnje za zajmovnim kapitalom jeste tražnja za sredstvima plaćanja i ništa više; nikako nije tražnja za novcem kao kupovnim sredstvom. Kod toga može kamata da ode vrio visoko, svejedno da li stvarnog kapitala proizvodnog i robnog ima u izobilju ili nedovoljno. Tražnja za platežnim sredstvima prosto je tražnja za pretvorIjivošću u novac, ukoliko trgovci i proizvođači mogu da pruže dobra jemstva; ona je tražnja za novčanim kapitalom, ukoliko to nije slučaj, dakle, ukoliko im predujam platežnih sredstava ne daje samo novčani oblik, nego ekvivalent za plaćanje, ma u kome obliku bio, a koji im nedostaje. Ovo je tačka na kojoj obe strane obične teorije u posmatranju kriza i imaju i nemaju pravo. Oni što kažu da postoji samo oskudica u sredstvima plaćanja, ili imaju u vidu samo vlasnike bona fide-jemstva (papira o primIjenoj robi), ili su budale koje veruju da banka ima dužnost i moć da pomoću papirnatih cedulja sve bankrotirane varalice pretvori u solidne kapitaliste sposobne za plaćanje. Oni koji kažu da postoji samo oskudica u kapitalu, ili prosto trljaju jezike, pošto je jasno da u takvim vremenima ima nepretvorIjivog kapitala u masama usled preteranog uvoza i preterane proizvodnje, ili, pak, govore samo o onim vitezovima kredita koji su sad doista stavljeni u takve okolnosti da ne mogu vi.še dobiti tuđ kapital da bi njime radili, pa sad zahtevaju da im banka pomogne ne samo da plate izgubljeni kapital nego da ih još i osposobi da dalje produže svoje prevare” (K. Marks, Kapital, 111, str. 448, 449). Dr Ivo Perišin u svojoj doktorskoj disertaciji „Novac i privredni razvoj" dao je formulaciju ovog problema koji na konkretnim ekonomskim odnosima i razvojnim tendencijama pregnantno ukazuje na istinu u ovom pitanju. Navodimo takvu formulaciju; „Monetarna nestabilnost je u pravilu, osim iznimno i kratkoročno, uvijek posljedica ekonomske neravnoteže. ,Stabilnost novca' je posljedica određenih slabosti privrede, bilo njene stagnacije, bilo nagle ekonomske ekspanzije; iako slabost novca, kao posljedica, može sa svoje strane, a to često i jeste, postati

1173

STABILNOST PRIVREDE I KREDITNA POLITIKA