Гледишта

Ova su poboljšanja vezana za povećanje investicija, a one neće biti stimulisane ako privreda nije u poletu. Ako vlada stimulira privredu, onda će, verovatno, doći do potrebnih investicija, a one mogu voditi do nižih cena i povećanog izvoza. Osim toga, takvom će se politikom privući međunarodni privatni kapital, koji postaje značajan faktor u međunarodnim plaćanjima pošto će uticati na izravnavanje poremećene ravnoteže. Može se izvesti zaključak da nema stabilizacije spoljne vTednosti novca bez stabilizacije privrede. Ne pomažu tu ništa izjave i deklaracije; odlučujc stvarna situacija, a ne parole. Konačno, dr Vučković kaže: ~Kojom se polugom valja poslužiti da bi se što efikasnije pristupilo stabilizaciji. Da je to restriktivna kreditna politika, jasno je pokazala sama naša stvarnost” (str. 220). Nasuprot dru Vučkoviću, dr Pavao Domančić tvrdi: „Konstatirani negativni efekti, najvećim dijelom izazvani restriktivnom kreditno-monetarnom politikom u dosadašnjem periodu sprovođenja privredne i društvene reforme, nalažu neodložno oživljavanje privrede. Svako odlaganje, makar i kratkoročno, samo dalje kumulira već ispoljene slabosti koje djeluju suprotno interesima reforme” (str. 744). I dalje: ~Mi smo skloni podržati oživljavanje privrede davanjem inflatornih impulsa" veli Domančić (str. 745). U oceni efikasnosti monetamo-kreditne politike smatramo da treba praviti oštm distinkciju između stanja depresije, posebno stanja duboke depresije, i stanja inflacije. Naime, u stanju inflacije povećanje kamatne stope može da bude prilično efikasno sredstvo u pravcu svođenja investicionih planova na nivo koji odgovara postojećim faktorima proizvodnje i u pravcu manje ili veće stabilizacije cena. Kao potvrda takvom stanju moglo bi donekle da posluži posleratno iskustvo SAD u periodu 1952—1953, kada su monetarni organi sledili izrazito kontakcionu monetarnu politiku. U situaciji depresije efikasnost monetarne politike je manja. U stanju blage recesije, smanjenje kamatne stope može da dovede do određenih rezultata. Kao delimična potvrda takvom stanju mogla bi da posluži preorijentacija SAĐ na ekspanzionu monetamu politiku neposredno posla korejskog rata, sa nastankom recesije 1953—1954. Međutim, uvek treba imati u vidu tržišne izglede, izglede realizacije, od kojih, pre svega, polaze preduzeća. Sto se, pak, tiče stanja duboke depresije, smatramo da su sredstva monetarne politike u velikoj meri neefikasna. U tom periodu preduzeća imaju puno neiskošcenih kapaciteta i nenormalno visok nivo zaliha. Trzišni izgledi su nepovoljni, i, povezano s tim, pogodnosti za nove investicije su, tako reći, svedene na nulu. Iskustvo pokazuje da se u takvoj silua-

1179

STABILNOST PRIVREDE I KREDITNA POLITIKA