Гледишта

radnika, osuđeniii da proizvode bogatstvo svojih go spodara" i da „liferuju sredstva za plaćanje neproizvodnih radnika” i „proizvode koji se troše bez ikakva rada" (Marx). Ovaj cjelokupni višak rada uzima oblik viška vrijednosti što ga od prve ruke prisvajaju kapitalisti, te ga dijelom akumuiiraju a dijelom troše za svoje uzdržavanje i uzdržavanje svojih slugu. Marx vjeruje da će se već sa prvim političkim prevratom toliko izmijeniti položaj i ovlasti proizvođača da će karakter potrebnog rada imati kako radno vrijeme kojim on proizvodi sredstva za svoj život, tako i radno vrijeme kojim proizvodi sredstva za akumulaciju. Ostaje višak rada za neproizvodne članove društva, ali se i njegova priroda utoliko mijenja ukoliko oni služe radnicima, i ukoliko pridonose ostvarivanju historijskih interesa radničke klase. Vidjeli smo da se u političkoj revoluciji nisu mogli u tolikoj mjeri izmijeniti položaj i ovlasti proizvođača, da se njihov rad koji je namijenjen akumulaciji transformira u potrebni rad. Fond akumulacije se i nadalje odvaja i otuđuje od proizvođača, te njim raspolaže i upravlja privredna administracija. Radno vrijeme kojim se taj fond stvara, zadržava prirodu viška rada doduše, sa značajnim promjenama u namjeni kojoj služi, ali ipak i o toj namjeni i potrošnji ne odlučuje neposredni proizvođač, već netko drugi. Normalno je bilo očekivati da će se uporedo sa razvojem samoupravljanja ostvarivati i Marxova predviđanja o pretvaranju fonda akumulacije u „zajedničko dobro udruženih proizvođača”, pa, prema tome, i o ukidanju otuđenosti rada kojim se taj fond stvara. To je, najzad, i jedan od primarnih zadataka tekuće privredne i društvene reforme. Ali sve do ovog časa nije došlo na tom planu do promjena koje bi upućivale da se ostvaruju pretpostavke za transformiranje ovog rada u ~rad za sebe” potrebni rad radničke klase. Prava bitka za pretvaranje fonda akumulacije u zajedničko dobro udruženih proizvođača i prevladavanje otuđenosti rada kojim se taj fond stvara još je pred nama. Pitanje je u kojoj se mjeri izmijenila priroda viška rada koji je namijenjen uzdržavanju privredno neproizvodnih članova društva. To uvijek ostaje rad za druge, ali to više nije rad bez naknade, besplatan rad, : već rad koji u principu ima kao protučinidbu neku uslugu. Razlikuje se od rada čije rezultate razmjenjuje jedan proizvodni radnik za proizvode drugog proizvodnog radnika, jer je ovdje riječ o Ijudima koji pripadaju istoj kategoriji žitelja radničkoj klasi društva. Naprotiv, u proizvodnji sredstava za uzdržavanje privredno neproizvodnih radnika ogleda se određeni odnos između različitih društvenih

1076

DR ADOLF DRAGICEVIĆ