Гледишта

slojeva koji zauzimaju različito mjesto u organizaciji društvenog rada i imaju stoga različit način stjecanja dohotka. Dostignuti stupanj razvoja materijalnih proizvodnih snaga još uvijek zahtijeva da dio ukupnog društvenog rada bude neposredno angažiran u proizvodnji sredstava za materijalni život društva. Boraveći trajno u tom „carstvu nužnosti”, pripadnici radničke klase moraju snositi kako Marx kaže i svoju i tuđu „prirodnu potrebu rada", pa je utoliko i dio toga rada u biti rad za druge. A što mu kao protučinidba stoji neka neproizvodna usluga, samo pokazuje da su se promjenili način proizvodnje i odnosi proizvodnje materijalnog života i da su poprimili socijalistička obilježja. Nismo se do sada bavili pitanjem kako i na koji način može radnička klasa utjecati na ove službe i kako može podvrći svojoj kontroli višak rada koji je namijenjen uzdržavanju osoblja zaposlenog u tim službama. Jasno je da to ne može učiniti na isti način kao i u slučaju kada je posrijedi akumulacija. Ali neke utjecaje neposrednije prirode mora imati. Osobito u pogledu osnivanja i širenja ovih službi jer teret njihova financiranja u konačnoj liniji uvijek ona snosi i naročito u pogledu odlučivanja o njihovira globalnim primanjima i rasponima osobnih dohodaka njihovih pripadnika. Cini se da su to najvažnije mogućnosti kojima se radnička klasa može koristiti da bi odlučivala o višku rada koji ima tu namjenu i da bi ga uvijek držala pod svojom kontrolom. Marx je upućuje da te mogućnosti obilato, sasvim neprikriveno i izravno koristi. Čini to i kada raspravlja o odbicima za upravu, zdravstvo, školstvo, socijalno staranje, itd., a osobito kada izričito zahtijeva da se ukine svaka reprezentacija i da se svi osobni dohoci kreću na razini „radničkih nadnica", odnosno tjednih, mjesečnih i godišnjih primanja neposrednih proizvođača. Možda su historijske okolnosti zahtjevale da se za neko vrijeme zanemare ove njegove preporuke i da se raspodjelom ne stimulira onog koji proizvodi, već onog koji kontrolira proizvođača i koji upravlja njegovim radom i proizvodima toga rada. Sada je to razdoblje uglavnom iza nas i vrijeme je da se preispita mogućnost i korisnost realizacije Marxovih zahtjeva da se izjednače rasponi osobnih dohodaka neposrednih proizvođača i svih drugih članova društva. J našim sadašnjim prilikama to bi uveliko pripomoglo da se i na toj osnovi poveća i proširi materijalna baza radničkog samoupravljanja. Oslobodili bi se raznih superdohodaka i renti iza kojih ne stoji društveno korisni rad, već monopolistički položaj, socijalna privilegija i birokratska samovolja koja omo-

1077

KARL MARX I SUVREMENA ETAPA NAŠE REVOLUCIJE