Гледишта

marksiste, njih je politički ipak moguće grupisati u dve velike aglomeracije; komuniste i „disidente”. Ovi poslednji nisu članovi KP Francuske. Najpoznatiji „disidenti” su: A. Lefevr druge faze (H. Lefebrve), Ž. P, Sartre posle 1959. god. (J.-P. Sartre), L. Goldman (L. Goldmann), P. Navil (P, Naville), K. Akselos (K. Axelos), P. Fužerola (P. Fougeyrollas), F. Satle (F. Chatelet) i dr. Oni ne čine teorijski koherentnu grupu, već ih ujedinjuje, u stvari, odbacivanje „ortodoksnog” marksizma, prihvatanje nekih osnovnih, ne uvek istih, Marksovih stavova i posebno bitnih socijalnih ideala marksizma, za koje se na svoj način i angažuju. . . Najznačajniji filozofi komunisti su: R. Garodi (R. Garaudy), L. Altiser (L. Althusser) i njegova škola, L. Sev (L. Seve), Ž. P. Veman (J. P. Vernant), Ž. T. Desanti (J. T. Desanti), G. Bes (G. Besse), Ž. Konjio (G. Cogniot), M. Vere (M. Verret) i dr. 2 ) Ovde mi ne možemo ulaziti u sve mnogobrojne aktuelne kontroverze francuskih marksista-komunista, već ćemo se zadržati samo na onim najopštijim i bitnim koje su za njih najtipičnije i za savremeni marksizam teorijski najznačajnije, a to su kontroverze već u samom koncipiranju marksističke filozofije, one koje nalazimo u zvaničnoj teoriji marksizma KP Francuske i u delima Luja Altisera i Rožea Garodija.

i. Komunistička partija Francuske ima danas zvaničnu koncepciju marksističke filozofije koju nijedan francuski komunist nije nikada javno ni kritikovao ni izričito porekao. Ipak je teško naći iole značajnijeg teoretičara koji je u celosti stvarno prihvata, dok je mnogi u biti faktički dezavuiraju, a R. Garodi i L. Altiser, dva istorijski najjača filozofa komunista, u poslednjim napisima je implicite svaki na svoj način u suštini odbacuju. Dakle, danas i među francuskim komunistima nalazimo najmanje tri veoma, možda i principijelno različite koncepcije marksističke filozofije: najpre zvaničnu, zatim interpretaciju iz poslednjih dela R. Garodija i, najzad, onu L. Altisera i njegove škole. Zvanična koncepcija marksističke filozofije KP Francuske izneta je u napisu Valdeka Rošea „Sta je marksistička filozofija?” 3 ). To je ekspoze koji je autor „podneo u ime Političkog biroa KPF ... na skupu filozofa

2 ) Francuz August Corau (1888), jedan od najznačajnijih marksističkih filozofa-istoriografa uopšte, mislimo da se ne moze übrojati u savremene francuske marksističke filozofe zbog toga što od 1948. kao profesor Humboltovog univerziteta živi u Berlmu (Istočna Nemačka). On je danas van društveno-političkih i idejnih strujanja marksizraa u Francuskoj, prema kome ima isključivo akademsko-istonografski odnos. 3 ) Waldeck Rochet, Qu'est que la philosophie marxiste, Editions Sociales, Paris, 1962, str. 80.

1184

ZDRAVKO MUNISIC