Гледишта

terijalizam ne spada u ovu filozofiju. Sem toga, posle takvog svoga konstituisanja marksistička filozofija je praktično data i u svim ostalim Marksovim delima. Staviše, Marks je imao namem ida tu svoju filozofiju datu na delu u njegovim radovima sam i teorijski eksplicira iz svoje teorijske prakse kao materij alističku dijalektiku, ali to nije dospeo . . . To, prema Altiseru, nisu učinili ni dmgi marksisti, čega se on sada poduzima. . . 21 ) ože Garodi danas pokušava da stopi u jedinstvenu koncepciju marksističke filozofije dva, u stvari, principijelno različita toka misli. Prvi od njih je u biti identičan sa oficijelnom teorijom KP Francuske koju smo izneli; jedina značajna razlika je u ovome: za KPF marksističku filozofiju čine dijalektički i istorijski materijalizam; prema Garodiju, filozofija marksizma je samo dijalektički materijalizam. Sadržajno određenje dijalektičkog materijalizma u suštini je istovetno u ove idve doktrine, zato ga nećemo ponovo izlagati. Ali u najnovijim Garodijevim delima nalazimo i jedan teorijski značajan pokušaj prevazilaženja osnovnih nedostataka koncepcije marksističke filozofije kao dijalektičkog materijalizma koju smo izneli. Ovde ćemo se zadržati samo na tom pokušaju 2 2). skladu sa savremenim kulturno-istorijskim razvitkom čovečanstva, osnivač marksizma Karl Marks „postavio je ovaj osnovni princip: ’individua je celokupnost svojih društvenih odnosa’”, tvrdi Garodi 23 ). Ovim stavom i svojim razmatranjem pojma „strukture” u „Uvodu u kritiku političke ekonomije”, Marks „snažno insistira na dominantnosti celine nad delovima i relacija nad individuama" 24 ). Ti Marksovi stavovi su u skladu sa razvojem moderne filozofije i humanizma, kojima se „dovodi u pitanje klasična perspektiva i prostor koji je tradicionalno smatran ’prirodnim’ i nepokretnim . . . i ističe udeo Ijudske inicijative i konstrukcije u onome što se smatralo ,činjenicom’ ” 25 ). „Druga odlika tog modernog humanizma u odnosu na stari je plur a 1 izam”: ~’pluralizam’ naučnih i umetničkih škola”, religija. i političkih sistema, kako građanskog tako i socijalističkog, eksplicite tvrdi, a filozofskih i drugih, implicite sugerira autor u podtekstu, ~je prvi uslov zdravoga razvitka .. ,” 26 ).

OP- str. 23—32 i dr. Cf.: L. Althusser, I. Ranciere et P. Marcherey, Lire le Capital, tom I, F. Maspero, Paris, 1965. (str. 260); L. Aithusser, E. Balibar et R. Establet, Lire le Capital, tom 11, F. Maspero Paris, 1965, (str. 404) Koautori ovih dela su najpoznatiji pripadnici Altiserove škole. 22 ) Celinu aktuelnih Garodijevih shvatanja o marksističkoj filozofiji izneli smo u radu Marksistička filozofija u delu Rožea Garodija, „Socijalizam", 1968, br. 3. 23 ) Caraudy, ~M misme du XX siecl e", Paris, Union generale d'čditions, 1967, str, 93. 2< ) Op. cit., str. 93. “) Op. cit., str. 87, 90. “) Op. cit., str.B9 i dr.

1187

FILOZOFSKE KONTROVERZE FRANCUSKIH KOMUNISTA