Гледишта

pleksa stvari-procesa a ne agregata gotovih večitih tela ili neprekidnih promena 46 ). Teorijski su interesantna Garodijeva shvatanja o dijalektičkom umu, koja on u osnovi preuzima od Sartra. On njima u bitnom negira koncepciju saznanja kao odraza i gnoseoiogističku tendenciju izdvajanja saznanja iz celine Ijudske delatnosti. Međutim, ove plodne misli za sada su još fragmentarno-nedorečene i nerazrađene u Garodijevom delu. Marksist Garodi je danas sigurno jedan od retkih komunista teoretičara i političkih rukovodilaca istovremeno koji javno pledira za veliku tolerantnost i širok „pluralizam naučnih i umetničkih škola", religija i pohtičkih sistema, i građanskog i socijalističkog, i nedvosmisleno implicite ističe nužnost pluralizma i u filozofiji i drugde, kao ~pr\n uslov zdravoga razvitka” 47 ). Ovako radikalno postavljen ovaj danas principijelni autorov stav nesaglasan je sa svim oficijelnim i poluzvaničnim koncepcijama koje još dominiraju u marksizmu uopšte i u onom KP Francuske posebno. Budući da ovde ne možemo ulaziti u političke aspekte pluralizma, za filozofiju ističemo sledeće: do danas filozofija se jedino razvijala u pluralitetu svojih pravaca, smerova, strujanja. .. i škola, kroz i preko njih; ne samo ideološki razlozi već, u prvom redu, karakter njenih fundamentalnih ontološko-gnoseoloških, antropološko-etičkih i drugih problema omogućava i uslovljava u svakoj epohi različite relativno plodne načine njihovog rešavanja. U širokim metodološkim granicama modeme dijalektike danas postoji više interpretacija osnovnih filozofskih problema socijalističko-humanističke idejne orijentacije. Iz iznetog možemo zaključiti da danas i francuski filozofi komunisti zastupaju ne samo neznatno različite varijante već i principijelno nesaglasne koncepcije filozofije marksizma; tako Politbiro KPF u filozofiji pledira u biti za jednu esencijalističku apstraktnokontemplati-vnu nekritičku poziciju starog premarksovskog materijalizma; Luj Altiser zastupa jednu gnoseologističku scijentističko-pozitivističku strukturalističku interpretaciju marksizma, dok Rože Garodi evoluira ka jednom kritički otvorenom, ali i elektičkom marksizmu, u kome se mešaju stara kontemplativistička stanovišta sa modemim antropo-relacionističkim interpretacijama Marksa sa stavovima savremenih filozofija, sartrizma i strukturalizma u prvom redu. Kada se uz to podseti da je danas i u intemacionalnim razmerama u svim sredinama gde vanteorijskim razlozima nije filozofima nametnut kao obavezan jedan zvanični koncept mar-

“) Obrazloženje ovog koncepta dijalektike dali smo u radu Len j i n o a i e 'j r! c ’' objavljenom u časopisu „Dijalektika’', Beograd, ”) Op. cit., str. 89 x dr.

1195

FILOZOFSKE KONTROVER2E FRANCUSKIH KOMUNISTA