Гледишта

Godine 1938. u Otrebtu seistala su se dva odbora oba pokreta, izabrala komitet. i izradila statut za Ekmnensko vijeće crkava. Kao baza utemeljenja toga vijeća uzet je teološßi stav da je Ekumensko vijeće crkava zajednica onih kršćana koji primaju Krista kao boga i spasitelja. Drugi svjetski rat prekinuo je ovaj rad, ali je übrzo naJkon završetka rata održan osnivački kongres Ekumenskog vijeća crkava u Amsterdamu 1948. god. Tom kongresu prisustvovalo je oko 600 delegata iz 147 raznih kršćanskih zajednica. Kongres je održan pod parolom „Ljudski nered i božji plan”, a glavni referat imao je čuveni protestantski teolog Karl Barth. Tadašnji ministar vanjskih poslovi SAD John Foster Dulles pokušao je da čitav kongres okrene preraa politici, a njegov govor protiv socijalističkih zemalja izazvao je predstavnike tih zemalja, koji su odgovorili da njihove crkve ne mogu ostati po strani u nastojanju da se svijet bolje uredi, bez ugnjetavanja i eksploatacije. U tome je prednjačio dr J. L. Hromadka iz Praga. Na kongresu u Amsterdamu došla je do izražaja činjenica da kršćanske crkve nisu imale sigurne i čvrste stavove u političkim, ekonomskim i socijalnim pitanjima, da se kolebalo između ideologija Istoka i Zapada. Ali kada je trebalo istupiti u odbranu mira a protiv rata u svijetu, onda je Ekumensko vijeće imalo dovoljno hrabrih i pametnih Ijudi koji su se založili za mir osuđujući rat. Druga glavna skupština vijeća održana je u američkom gradu Avanstonu 1954. god. pod parolom „Krist nada svnljeta”. Glavni govor držao je čuveni njemački protestantski teolog Edmund Schlinck, koji je, između ostalog, rekao da će biti prokleti Ijudi nasiIja, nepravde i preobilja. Na trećoj glavnoj skupštini Ekumenskog vijeća crkava u Nju Delhiju 1961. god. u organizaciju su primljene ruska pravoslavna crkva (moskovska patrijaršija), pa bugarska, rumunjska, poljska pravoslavna crkva i 15 drugih kršćanskih zajednica. Glavni predavač. bio je luteranski biskup iz Drezdena Noth, koji je naglasio da kršćam moraju zauzeti svoje mjesto u modemom svijetu, zaboraviti ono što im je prošlost donijela i paziti da ne ističu zapadno kršćanstvo iznad istočnog jer je to. protivno ideji kršćanske univerzalnosti. Na skupštini nije bilo oštrih napada na socijalističke zemlje, a donesene su dvije poruke, jedna kršćanskim crkvama a dmga svim vladama i državama. U nigerijskom gradu Eunugu u siječnju 1965. god. zasjedao je Centralni odbor Ekumenskog, vijeća crkava, kome su prvi put prisustvovala dva predstavnika katoiičke crkve kao promatrači. Teme toga zasjedanja bile su međunarodni mir, praveđnost i sioboda te 1 pitanje suvremenih strujanja u katoličkoj crkvi. Tu je izrađen i plan priprema za održavanje četvrte glavne skupštine; Ekumenskog vijeća crkava 1968. god. Bkumensko vijeće crkava već dugo radi intenzivno na uspostavIjanju jedinstva među kršćanskim vjerskim zajednicamar koje su se tokom historije razjedinile, a taj sistem postižes određene uspjehe. Ova institucija nije neka posebna crkvac pogotovo ne natcrkva ili svjetska, ekumenska crkva, a too je osnova da sve članice u njoj budu ravnopravne, bezs. obaveze da prihvate stavove ili odluke plenamih sjednicas

1220

IVICA MLIVONCIĆ