Гледишта

rata. Svoj najveći zamah ekumensko gibanje dobilo je u Ekumenskom vijeću crkava, koje je ustanovljeno u Amsterdamu 1948. godine, a to vijeće je izraslo iz nekoliko sličnih gibanja nastalih na raznim stranama. Prvi takav pokret poznat je pod nazivom „Vjera i uređeuje” a pokrenuila ga je anglikanska episkopalna orikva u Americd koja je 1910. god. u Cincinnati odlučila da radi na pitauju čvrstog sjedinjavanja svih kršćanskih crkava na temelju zajedničke vjere i zajedničkog crkvenog uređenja. To je bio smion zahtjev koji je išao za jedmstvom u akciji i za traženjem unuitrašnjeg jednnstva toršoana, što je mnogo važnije. Svjetski rat prekinuo je ovu aktivnost, ali je poslije rata inioijator ovog potoreta anglikanski biskup Charles Brent osnovao 1920. god. u Ženevi privremeni odbor za uređenje svjetske ekumenske konferenciije „Vjera i uređenje". Prva svjet&ka konferencija održana je u Lozani 1927. Na njoj se raspravIjalo o Bibliji, općem simbolu vjere, o jedinstvu crkve, tajnama i crkvenoj hijerarhiji, uz prisustvo 439 delegata iz 90 kršćanskih crkava. Ovoj konferenciji prisustvovale su i delegacije nekih pravoslavnih crkava, dok je katohčka crkva bojkotirala konferenciju. U rezoluciji je naglašeno da „jedinstvo orkava ne znači uniformitet”. Za vrijeme rada ove konferencije došla su do izražaja neslaganja u pitanju shvaćanja sjedinjavanja kršćana, a prevladalo je mišljenje da nijedna crkva ne treba da izgubi svoje specifičnosti. S time se nisu složile pravoslavne crkve pa su se jednom javnom detolaracijom ogradile od toga, izjavivši da su spremne surađivati samo na socijalno-karitativnom polju. Godine 1929. umro je prvi predsjednik Brent, a naslijedio ga je nadbiskup Temple, koji je orgahizirao drugu svjetsku konferenciju ovog pokreta 1937. god. u Edinburgu u Škotskoj. Posldje početka prvog svjetskog rata neke nacdonalne orkve skandinavskih i anglosaksonskih zemalja te Svicarska preuzele su inicijativu, na nagovor nadbiskupa iz Upsale Nathana Soderbloma (umro 1931. god.), za ujedinjenje svih kršćana na zajedničkoj suradnji, i to: Jičnoj, porodičnoj, socijalnoj, političkoj, ekonomskoj i međunarodnoj. Kao plod te inicijative nastalo je novo krilo ekumenskog pokreta „Život i rad”, koje je osnovano na prvoj konferenciji, održanoj 1925. god. u Stokholmu. Ovoj konferenciji prisustvovali su predstavnici raznih kršćanskih crkava, teolozi, poiitičari, filozofi, pedagozi, muškarci i žene, mladi i stari. Problemi koje je konferencija razmatrala bili su najmanje teološki jer se raspravljalo o crkvi i ekonomsko-industrijskira pitanjima, o položaju radničke klase, o radu maloljetnika, braku, porodici, djeci, ratu, sili, bratstvu, šovinizmu i dr. Godine 1929. ovaj pokret prerastao je u „Ekumensko vijeće za praktično kršćanstvo” sa sjedištem u Ženevi. Na drugom svjetskom kongresu pokreta „Život i rad”, održanom u Oksfordu 1937. god. zaključeno je da se osnuje svjet■ska jedinstvana organizacija kršćanskih orkava pod imenom „Ekumensko vijeće crkava”, i to spajanjem ekumenskih pokreta „Život i rad” i „Vjera i uređenje”.

1219

EKUMENSKI POKRET I NJEGOVO ZNACENJE