Гледишта

iskustvo, smatra se da neće i ne može biti jedinstva među Ijudima i pojedincima bez vjerske, i to kršćanske podloge. Ideja približavanja i svojevrsnog sjedinjavanja krsćana ide za tim da određene grupe Ijudi sjedini na religioznoj osnovi i da se procesom sjedinjavanja razjedinjenih kršćana održi reiigija u svijetu. U naporiraa čovječanstva da se postigne jedinstvo kulture, ekonomike, društva, politike, etike religija sve više gubi svoje mjesto, postaje sve manje značajan faktor, a kršćani žele da kršćansko učenje bude teraelj toga jedinstva čovječanstva. Bkumenizam izaziva bojazan među mnogim kršćaniima, jer se svaki pokret na jednoj strani, među nekima, prima kao lukavost ili podvala, a ima tu i nagomilanog negativnog povijesnog iskustva koje unosi zabune i sumnje što stvara teškoće razvoju ekumenskog gibanja. U svojim počecima ekumenski pokret smatran je nekom utopijom, a prihvaćen je veoma različito među kršćanima. Što se tiče katoličke crkve, ekumenski pokret u dvadesetom stoljećn bio je, najblaže rečeno, bojkotiran. Stoga je danas zanimljivo upitati se šta je to nagnalo katoličku crkvu da mijenja svoj odnos i svoju politiku prema ekumenizmu i da u njemu iz đana u dan zauzima sve značajnije mjesto. Pristajanje katohčke crkve uz ekumenski pokret došlo je naglo, iznenada pa je ta promjena izazvala malu zbrku i različite ocjene. Pored veoma oprečnih ocjena među kršćanskim vjerskim zajednicama, katoličko prihvaćanje ekumenskog pokreta dovelo je napredne snage u svijetu u situaciju da iznesu svoje stavove o tome gjbanju, koji su nekada također veoma razhčiti. One grupe koje s nepovjerenjem primaju svaku akciju katoiičke crkve vide u katoličkom uključivanju u ekumenski pokret taktički potez vatikanske diplomacije, a neki, koji taj pokret shvaćaju šire, smatraju da se katolička crkva uključila u tokove ekumenskog pokreta iz želje da zauzme određeno mjesto u izgradnji novih humanijih odnosa u čitavom stdjetu. Da bi naši stavovi bih jasniji, nužno je odgovoriti na nekoliko, pitanja, a to je, prije svega, pitanje kako je u novije: vrijeme došlo do ekumenskog gibanja, koje su njegove; teškoce, koje su pokretačke snage današnjeg ekumenizma; i šta je katoličku crkvu pokrenulo da se uključi u laj ■ pokret, zašto ona, naime, prihvaća danas ekumenski pokret i kakve praktične posljedice iz toga proizlaze. Zatinu je potrebno razmotriti šta ekumenski pokret znači za naše; prilike i kakav je marksistički stav preraa njemu.

EKUMENSKO VIJECE CRKAVA

Ekumenski pokret danas je veoma raširen, ali njegovi moderni; počeci nastali su neposredno prije početka prvog svjetskog§

jedne strane, i anglikanaca i starokatolika. s druge strane. Budući da s<: ta konferencija održavala u Beogradu, očekivalo se da će se na njoj raspravljati i o odnosima s katolicima, a vjerovalo se da će tu temu pokrenut; srpska pravoslavna crkva jer je to njoj veoma bliska problematika.

1218

IVICA MLIVONCIC