Гледишта

INFORMACIJE

ivica mlivončić

U posljednje vrijeme na mnogim stranama i mjestima sporoinje se ekumensfci pofcret s različitih aspefcata i s veoma različitim oiljevima. Bkumensko gibanje dobilo je zadsta široke razmjere među Icršćanima cijelog svdjeta, a d kod nas ima svoga odraza 1 ). Potrebno je naglasiti da ekumenizam nije nastao nedavno, nego da je to pokret koji doseže nefcoliko stoljeća miazad. U našoj prošlosti efcumenizam je proživIjavao iltu sudbinu kao i u svijetu, aJi uz neke specifdonosti fcoje su rezultat neposrednog >svakodnevnog života fcatotika i pravoslavaca. 2 ) Težnja kršćana za jedinstvom, bilo kao oblikom jedinstva među Ijudima i narodima, bilo kao oblikom jedinstva među kršćanima radi održanja u novom dmštvu, došla je do izražaja u tri forme; u ekumenskom savjetu cnfcava, .u Drugom vatifcanskom fconcilu i u panortodoksnim konferencijama 3 ). Među različitim kategorijama kršćana, kao jedno'trajno

) Ekurncni/am jc grčka riječ u značenju svjetski, krug zemaljski, zajedništvo svjetskih razmjera. Tokom po\ijesti prvobitne kršćanske općine formirale su jedinstvenu organizaciju. Međutim, to kršćansko jedinstvo narušavano je više puta u prošlosti, kao 1054. god. kada se konačno pravoslavlje odijelilo od katoličanstva. Kršćansko jedinstvo razbijeno je i Luterovim reformističkim pokretom i stvaranjem protestantizma, pa formiranjera anglikanske i starokatoličke crkve. -) Prije rata kod nas se ekumenizam shvaćao kao politička akcija: u jednom kraljevstvu neka bude ~jedan narod" s tri imena, a isto tako neka bude i jedna crkva, prema želji velikosrpske buržoazije, ta je uloga bila namijenjena pravoslavlju. Srpska pravoslavna crkva uklapala se u tu političku akciju s ptetenzijama da se stvori ~pravoslavni Balkan". J ) Na otoku Rodosu održane su tri panortodoksne (svepravoslavne) konferencije a jedna u Beogradu. Te konferencije inicirane su radom drugog koncila osobito diskusijama i dekretom o ekumenizmu. Konferencije održane na Rodosu imale su zadatak da odrede način odnosa pravoslavnih crkava s katoličkom crkvom. Nijedna od tih konferencija nije donijela rješenje prikladno za ekumenski dijalog, ali nisu ni potpuno zatvonle vrata pribhžavanju pravoslavija i katolicizma. Struja patrijarha Atenagore zalagala se za ekumenizam, ali zbog veoma oštro izraženih suprotnih stavova prema ekumenskom pokretu i angažiranju katoličke crkve u njemu zakljućeno je da svaka pravoslavna crkva može sama i samo u svojc ime sređivati odnose s katoličkom crkvom. Beogradska panortodoksna konrerencija uzela je za svoj predmet samo odnose između pravoslavaca, s

EKUMENSKI POKRET I NJEGOVO ZNAČENJE

1217