Гледишта

zajednice smatraju da je proglašenje tih dogmi zapreka približavanju kršćana i uopće ekumenskom pokretu. I pored ovih značajnih dogmatskih zapreka sjedinjenju kršćana u današnje vrijeme ekumenski pokret je uzeo veoma širok zamah. Naravno da zato postoje ozbiljni razlozi jer se inače ne bi moglo shvatiti kako se to dogodilo da katolička crkva počinje vlastitu ekumensku inicijativu ili da se pravoslavne crkve slobodnije ponašaju u odnosu prema katoličkoj crkvi. Sigumo je samo to da jedan takav zamah u ekumenskom gibanju nije dala čista težnja za sjedinjavanjem kršćana iz vjerskih pobuda. Razlog tomu je dublji i stvamiji, skopčan s krupnim dmštvenim promjenama u svijetu koje su dovele do krize vjerskih zajednica, makar to mnoge od njih odlučno nijekale.

STAVOVINEKIH KRSĆANSKIH ZAJEDNICA PREMA EKUMENIZMU

U novije vrijeme katolička crkva zauzima sve značajnije mjesto u ekuraenskom pokretu, i to zahvaljujući nastojanjima pape Ivana XXIII, koji je inicirao takvu aktivnost, a koju je današnji papa Pavao VI prihvatio i doveo do neočekivanih rješenja u praktičnom životu. Za vrijeme rada Drugog vatikanskog koncila sjedinjenje kršćana zaokupljalo je sve učesnike koncila. Konzervativna struja unutar katoličke crkve bila je sumnjičava prema ekumenizmu, shvaćala ga je kao doktrinarni kompromis i favoriziranje šizmi. Ova stmja držala se čvrsto stava da sjedinjavanje kršćana može biti samo u tom smislu da se odijeljeni kršćani povrate u krilo katoličke crkve koja je jedina prava nasljednica Kristova. S dmge strane, progresivna struja unutar katoiičke crkve, na čelu s papama Ivanom XXIII i Pavlom VI, gledala je dmkčije na ekumenizam iako je bila svjesna da postoje mnoge teškoće koje priječe brzo i lako sjedinjavanje kršćana. Nastojanjem ove stmje na Dmgom vatikanskom koncilu izglasan je Dekret o ekumenizmu, koji je doživio nekoliko redakcija i opasnih napadaja od strane konzervativne stmje, pa je dobio kompromisno rješenje iako je bio zamišljen kao revolucionarni akt koncila. Prema koncilskom dekretu o ekumenizmu, katolička crkva priznaje da i odijeljeni kršćani posjeduju određene vrednote, ali on kmto ističe da postoji samo jedna prava crkva Kristova i da se oko nje moraju svi okupiti. Katolici ne mogu prihvatiti ekumenski pokret kojemu bi teološka baza bila interkonfecionalizam. Osim toga koncilska konstitucija o crkvi potvrđuje suverenitet i nepogrešivost pape. Dmgi vatikanski koncil donio je neke odredbe koje idu u prilog' ekumenizma kao što je uvođenje kolegijalne vlasti biskupa, što veoma povoljno može djelovati na ekumenske odnose s pravoslavljem. Isto tako značajna je promjena u praksi katoličke crkve prema problerau sudjelovanja katolika u obredima pravoslavaca (communicatio in sacris), i obratno, mada je jednoj takvoj novoj praksi prethodila žestoka, borba pvotiv konzervativne stmje u krilu katoličke crkve,,

1224

IVICA MLIVONCIC