Гледишта

roizvodna funkcija, Kub-Dagtsova (Coob-Douglas) i Leonijevljeva, kojima Bajt posveuje odgovarajuću pažnju. Au-3r potom anaiizira granični roizvod, granionu stopu suptitucije i ističe da postoji ombinacija faktora koja da; najveći proizvod u odnosu a upotrebljene faktore. majućd ovo u vidu, autor anazira indivizibilnost faktora, ri čemu pod tim izrazom porazumeva fizičku i tehničku emogućnost da faktor učetvuje u proizvodnji u manjim oličinama nego što stvarno ičestvuje. Što se tiče optimalog korišćenja tehnike, autor itiče da treba praviti razliku nneđu ekonomski najpovoljije i tehnioM najpovoljnije ehnike. ’eti deo knjige obuhvata rasodelu. U vezi sa utvrđivajem cena usluga primamih iktora, autor kao primarne aktore proizvodnje navodi: ad (istovremeno i rad upravjanja i druge visokokvalifikoane rutinske radove), pronaizaštvo (novatorstvo), predustništvo, kapital i zemlju. U tvaii, autor posmatra faktor ada kao rad koji se odnosi na rganizovanje i kontrolu proesa proizvodnje i rad koji ■redstavlja organizovanje noih procesa proizvodnje u mislu promena postojećih rocesa. „Prva grupa kaže utor ne traži naročito tretianje... Suština druge grupe rganizacionog rada je investianje: usmeravanje kapitala u »rivredne delatnosti, njegovo iretvaranje u faktore koji u idređenim međusobnim kom►inadjama stvaraju proizvod. iu delatnost obično nazivamo ireduzetništvom, a dohodak ;oji daje, dobiti” (str. 257 i 58). I dalje: „Preduzetništvo »buhvata znatno više delatnoti nego kad se ima pred očina jedino stvaranje novih pro ;esa...” (str. 258). Pri tome lutor misli na pronalazaštvo inovacije). „Preduzetništvo tombdnira ostale faktore u naproduktivnije kombinacije, monalazaštvo im daje nov :valitet, povećava njihovu moizvodnost, rad ih aktivira i procesu prilagođavanj a pri•ode Ijudskim potrebama, a tapital omogućava da procesi

proizvodnje mogu da njima raspolažu” (str. 259). Poslednji, šesti deo studije, obrađuje mehanizam novčane privrede. Autor u analizi ove problematike polazi od osnovnih pojmova vezanih za nastanak novca, preko vrednosti novca, efektivne tražnje, razmatra teoriju o novcu o ravnotežnom proizvodu, da bi sa monetarno-fiskalnom politikom i problemima ravnotežnog dohotka u rastućoj privredi završio svoju studiju. Na osnovu iznetog može se zapaziti da knjiga A. Bajta predstavlja plod velikog intelektualnog napora i pokušaj da se nekim ekonomskim fenomenima i procesima priđe na jedan neuobičajen način. Međutim, tu se, po našem mišljenju, kriju i slabosti ovog rada. Prvo, imajući u vidu suštinu problema koje studija obuhvata, stiče se utisak da je autor nastojao da pruža osnovna znanja iz velikog broja ekonomskih disciplina. Tu se obrađuju problemi ekonomike, ekonomske politike, ekonometrije, ali ipak preovlađuju problemi političke ekonomije zbog čega smatramo da je i sam naziv studije neadekvatan. Ovo samo po sebi ne predstavlja narooito ozbiIjan problem, ako se posmatra sa formalne strane. Međutim, neodređenost u naslovu, a preko njega i u sadržaju, predstavlja izraz odsustva doslednog i sistematskog razgraničenja među pojedinim ekonomskim disciplinama, što koči njihov dalji razvoj i oblikovanje njihove naučne fizionomije. Tako se pojmom ekonomika, koji je A. Bajt upotrebio pod uticajem anglosaksonskih ekonomista, unosi samo nerazumevanje u već precizirani sistem pojmova o ekonomskim disciplinama. Drugo, autor revidira kategorije marksističke političke ekonomije, a da za to ne pruža odgovarajuće argumente. Šta znači Bajtov pojam privređivanja u odnosu na Marksov pojam društvene reprodukcije ili društvene proizvodnje, ili, pak, tretiranje faktora proizvodnje, u čijem je objašnje-

1241