Гледишта

nju u učenju o produktdvnosti rada Marks bio znatno precizniji kada je reč o razmatranju kreativne komponente rada. Treče, pri razvrstavanju primamih faktora proizvodnje u pet grupa, autor kaže, a to se zaista moglo i videti, da je često pojam kapital upotrebljavao kao sinonim za sredstva za proizvodnju iz razloga što, prema autom, kapital uložen u sredstva za proizvodnju nema samostalnu egzistenciju. Kao ušteđeni dohodak (ipak novčana suma) kapital se u narednim procesima dnvestira u sredstva za proizvodnju (u kapitalizmu i u radnu snagu). ~On je određena količina naturalno neodređenog proizvoda koji je investiran” (str. 258). A zatim draga tvrdnja: „Sredstva za proizvodnju (i radna snaga) u koja je uložen nisu kapital. Sredstva za proizvodnju su faktor u tom smislu što sudeluju u proizvodnji, i to fizički, a to kapital nije sposoban” (str. 258). Šta je sad faktor proizvodnje kapital ili sredstva za proizvodnju, dli i jedno i drugo. Dopuštamo mogućnost da ndsmo dovoljno razumeli A. Bajta, ali nije nam jasno ćemu upotreba kategorije kapitala za jedan ili više faktora proizvodnje u socijalističkim produkcionim odnosima, Kad se jedna ekonomska kategorija kapitalističke robne priyrede upotrebi u uslovima socijahstičke proizvodnje, ne znači li to da između ta dva načina privređivanja nema nikakvih društveno-ekonomskih razhka. Ako se u svakodnevnom nestručnom žargonu j>ojam kapitala odomaćio, nisu li ekonomisti dužni da operišu sa izrazima i kategorijama koje su naučno definisane, ako ni zbog čega, ono zbog lakšeg sporazumevanj a. Četvrto, u studiji ima niz nejasno formulisanih mesta. Pomenućemo samo neka. „Veličina razhčitih dobara može se međusobno upoređivati jedino pomoću njihovih cena” (str. 72). Očigledno da je u ovoj konstatacijd nešto ispušteno. Ukoliko je autor mislio na upoređivanje vrednosti preko cena, onda se takav stav ne

može prihvatiti, jer kao što je poznato robe su kao vrednosti opredmećen Ijudski rad, usledčega su same sobom samerlji-, ve, a ne tek preko novca. U vezi sa razmatranjem proizvodnosti i rentabilnosti autor kaže: „Trždšne cene razdoblja ili dveju proizvodnih jedinica ne može se meriti in natura. Po- ■ trebna je upotreba cena” (!) (str. 101). Analizirajuoi raspodelu društvenog proizvoda između radnika i kapitalista u petom delu svoje studije, autor piše: „Odbijemo 11 od vrednosti proizvoda vrednost radne snage, dobijamo višak vrednosti. Višak vrednosti je, dakle, razlika između vrednosti: proizvoda i vrednosti radne: snage” (str. 270). Marks o tome kaže sledeće: „ ... višaki vrednosti jeste suvišak vred-J nosti proizvoda preko vrednO'sti elemenata utrošenih za nje: govo stvaranje, tj. sredstavt: za proizvodnju i radne snage” (Kapital, I). Tako se ređaju slačne nepreoiznosti na 211' 231, 279, 284. stranici. Sve ovoc naravno, ne bi bdlo tohko znaf čajno da nisu posredi auto; rova nastojanja da pruži ele; mentarna znanja iz ove prob: lematike. Na osnovu svega rečenog sma; tramo da bi knjiga prof. Bajti bila pristupačnija i korisndj-: čitaocu da je koncipirana pcx manjim upldvom građansk’ ekonomske teorije i bez auto rovih pretenzija da pojedininf u marksističkoj ekonomiji ve; definisanim, ekonomskim k:; tegorijama priđe na jedan nw uobičajen načdn. U tom sluč:; ju bi mnogi nesporazumi iz«; stali.

radojica savkov