Гледишта

ZSljevd i program ili zadaci i sadržaj rada sinddkata u celini proizlaze iz opšte koncepcije o preobražaju društva i stvaranju humanih besklasnih društvenih odnosa. Zato niko ni aie očekuje od sindikata da formuliše takve posebne ciljeve i programe koji bi se razlifcovali od onoga štc je zacrtao Savez komumsta. Ali zato se od sindikata zahteva da vrši njihovu adekvatnu i ažumu konkiretizaciju. Ekonomski prakticizam, birokaratsM voluntarizam, stručne i etičke neodgovomosti, lažni radikaiizam, fetiši birofcratskih reorganizacija, sukobi rukovodećih oko ranga i veličine „parčeta vlasti”, konjunktumo monoijolistadki apetiti, ugroženi humanizam i solidamost to, i još mnogo toga, čini klimu koja okružuje radnu situaciju čoveka, onu situaciju na koju je (iM .treba da bude) orijentisana sincMkalna akcija. To proizlazi iz stavova članstva koje se vaspitava u opštedemokratskom i posebno samoupravnom duhu. Neinventivan aktivist traždće iscrpan spisak ali „podsetnik” sadržaja rada sindikalne podružnice, odbora, pa naviše. Međutim, taj spisak ne može niko sačiniti, a ako bi bio sačinjen, to bi zanačilo ne računati na potencije boje se nalaze i razvijaju u demokratizovanoj bazi društva. Ifikasna akcija je samo ona osmišljena akcija u fcojoj adekvatna sredstva i oiljevi čdne jedmstvo, i to kako po logici delovanja te organizacije, tako i po očekivanjima progresivnog dela njenog članstva. Itanje o sredstvima i metodima akcije članstvo ne svodi na pitanje strategije i taktdke sindifcalne aktivnosti. Clanstvo polazi od jedne temeljne pretpostavke fcoja provejava svim njegovim razmišljanjima o 'svojoj organizaciji kafco njihovim nezadovoljstvom zbog imobilnosti sindikata, tako i njihovim zahtevom za efifcasnošću, za neprekldnim prisustvom, za jasnom opredeljenošću sindikata a ta se pretpostavka sastoji u širokoj aktivizaciji, odnosno angažovanju članstva. azume se, i to angažovanje članstva nameće pitanje: kako inicirati i osigurati njegovu plodotvomost. Nifco ne pomišIja na spontanost i stihijsku samoaktivnost. Oči su uprte u forume sindlkata, i to ne isključivo radi fcritike njiihovog rada. Zapravo od dosadašnjih iskustava o strogoj hijerarhiji ovlašćenja foruma koja odgovara hljerarhdji državno-političkog ustrojstva, o nekontinuiraiiim vezama foruma i članstva i improvizovanlm akcajama ili ad hoc inicijativama, koje (preko okružnice) idu od viših ka nižim organima da bd doprle do sindi'kalne podružnice i tu pokazale svoje pravo birokratizovano lice potiče onaj stav članstva koji od foruma traži da se debirofcratišu u pumom smislu te reči. Od tih istih iskustava potiče zahtev da se oživi komuniciranje članstva s foramima i da se indcijative kreiraju organizovanim strajanjem ideja „odozdo”, jer samo tako mogu zatim ~ođozgo”, radi konkretne akcije, pasti na plodno tlo. ) sudu članstva, jedna od karakteristafca ili formi sinddikalne akcije morala hi biti neposredna povezanost članstva i podražnica iz većeg broja radnih organizacija, srodnih po oblasti rada ili po problemima koji ih tište. Postojeća koordinacija, preko forama i konferencija, nije dovoljna. Ta neposredno po-

1117

ULOGA SINDIKATA U SAMOUPRAVNOM SISTEMU