Гледишта

nu termina „Arbeit”. Stoga ćemo pokušati da pratimo pojmovnu izgradnju ovog termina kroz tri dela Karla Marksa: „Ekonomsko-filozofske rukopise” (februar-avgust 1844); „Skice za kritiku političke ekonomije” (oktobar 1857, mart 1858); i, najzad, kroz treće, najznačajnije Marksovo delo: „Kapital” (1867, 1888, 1894). Mada Gajo Petrović u napisu „Kontinuitet Marksove misli” 11 ) nalazi da ~u prvi mah naporedno izučavanje triju dela može izazvati utisak da se ona slažu u osnovnoj tematici koja je ekonomska... ali da se ipak razlikuju po tome što prvo delo, pored ekonomske tematike, obuhvaća i filozofsku, a još više po metodi po tome što prvo delo karakteriše apstraktno filozofsko umovanje, a drugo i treće konkretna empirijska analiza”, mi bismo se ipak složili sa njegovim kasnijim zaključkom da, uprkos razlici između tri pomenuta Marksova dela, postoji njihovo neposredno jedinstvo, jer već u predgovoru „Ekonomsko-filozofskim rukopisima” Karl Marks piše: „Čitaoca koji je upoznat sa nacionalnom ekonomijom ne moram prvo da uverim da su moji rezultati postignuti potpuno empirijskom analizom, zasnovanom na svesnom kritičkom proučavanju nacionalne ekonomije." 12 ) Marks posvećuje u ekonomsko-filozofskim mkopisima celo jedno poglavlje temi „Otuđeni rad”. Ovo poglavlje započinje sledećim rečima; „Pošli smo od pretpostavki nacionalne ekonomije. Prihvatili smo njene zakone... Iz same nacionalne ekonomije, njenim sopstvenim rečima pokazali smo da radnik tone sve do robe, do najbednije robe... Radnik postaje sve siromašniji što više bogatstva proizvodi... Radnik postaje sve jevnitija roba ukoliko više roba proizvodi... Rad ne proizvodi robe; proizvodi sebe i radnika kao robu, i to u odnosu u kome uopšte proizvodi robe.” 13 ) ~U čemu se sastoji ospoljenje rada? Prvo, rad je za radnika spoljašnja stvar, tj. rad ne pripada njegovoj biti, radnik se u svome radu ne potvrđuje, ne oseća se srećnim, već nesrećnim, rad ne razvija slobodnu fizičku i misaonu energiju, već uništava njegovu fizičku snagu i ruši njegov um ... njegov rad stoga ; nije dobrovoljan, već je prinudan, prinudni rad.” 14 ) Rad je, dakle, nuž da, on nije zadovoljenje jedne potrebe nego samo sredstvo za zadovoljenje potreba izvan samog rada. U „Skicama za kritiku političke ekonomije” Marks, međutim, kaže;

>') N. d. Marksova misao, Beograd, 1964, str. 92. •=) N. d. str, 33. 13 ) Isto, str. 81. ■*) Isto, str. So—B6.

1122

DR MIROSLAVA FLAJSER-DIMIĆ