Гледишта

izvodnju i dolazi do zaključka da rad razara privatno vlasništvo, ali ne može postati roba zato što nema vrednosti 5 ), Karl Marks izjavljuje; ECada gospodin Pmdon meri vrednost roba radom, njime preovlada nesigurno osećanje da je nemoguće da rad, ukoliko ima neku vrednost, tj. robu-rad, ne podvrgne istom merilu. On naslućuje da time mmimalnu nadnicu proglašava prirodnom i normalnom cenom neposrednog rada; on, dakle, prima sadašnje stanje društva. I tako da bi se izvukao iz te fatalne posledice, on se okreće i tvrdi da rad nije roba, da rad ne može da ima vrednost. On zaboravlja da je sam uzeo vrednost rada kao merilo; zaboravlja da ceo njegov sistem počiva na radu, na radu koji se daje u bescenje, kupuje i prodaje, zamenjuje za proizvode itd., na rad, najzad, koji je neposredni izvor prihoda radnika on zaboravlja sve. ®) iarl Marks smatra da Hegelova filozofija na svojstven način posvećuje veoma mnogo pažnje problemu rada i zato se odlučuje na uporednu kritičku analizu klasičnih buržoaskih ekonomista i Hegelove filozofije, koja će mu dati odgovor na uzrok osnovnih protivrečnosti tadašnjeg društva, skrivenih ili izazvanih suštinom rada. Karl Marks je tačno ocenio da Hegelovo shvatanje rada ima mnogo dodirnih tačaka sa teorijama engleskih ekonomista, jer, kao što tvrdi Đ. Lukač, ~G. V. F, Hegel je ne samo ekonomist već i kao kritički humanist, učenik Adaraa Smita”. 7 ) ako G. V. F. Hegel piše u „Fenomenologiji duha” 8 ): Kroz rad dolazi (svest) k meni. .. rad... je zauzdana lakomost, zadržano nestajanje.” 9) lo Marks odgovara: Hegel stoji na stanovištu modeme nacionalne ekonomije. On posmatra rad kao bit, kao bit čoveka koja sama sebe dokazuje. On vidi samo pozitivnu stranu rada, ne negativnu. Jedini rad koji Hegel poznaje i priznaje je apstraktno misaoni,” 10 ) ’rihvatajući se ispitivanja suštine rada i posvećujući se tom poslu svojim poznatim pregalaštvom, Karl Marks i Fridrih Engels izgrađuju pojmovnu sadrži-

5 ) Isto, str. 85. 6 ) K. Marx, Das Elend der Ptdlosophie, MEGA 4, str. 77. 7 ) G, Lukacs, Der junge Hegel, Europa Verlag, Zurich, 1948, str. 364. 8 ) Za ovo Hegelovo delo Marks kaže: ~Veliko u Hegelovoj ~Fenomenologiji" . . . je što Hegei samostvaranje čoveka shvata kao proces, opredmećenje kao raspredmećenje, kao ospoljenje i kao ukidanje tog_ ospoIjenja; dakle, što shvata suštinu rada, a predmetnog čoveka, istinskog, stvarnog čoveka, kao rezultat njegovog rada" (Oekonomisch-philosophische Manuskripte, op. cit., str. 156). F. Engels kaže za ~Fenomenologiju" da se može nazvati ~paralelom embriologije i plaentologiie duha, razvitkom individualne svesti kroz njene različite stupnjeve shvacenim kao skraćena reprodukcija stupnjeva kroz koje je svest Ijudi istorijski prošla". (F. Engels, Ludwig Feuerbach, Dietz Verlag, Berlin, 1946, str. 20). 9 ) n. d. Meiner, Verlag, Leipzig, 1937, str. 149. 10 ) K. Marx, Oekonomisch-philosophische Manuskripte, N. d. str. 157 M. Kangrga u delu ~Etički problemi u djelu Karla Marxa" nalazi da_ je u ovom tekstu sadržana u najsažetijem obliku sva kritika Hegelove filozofije i filozofije kao filozofije: ~To je ono jezgro koje čind ne samo bit Marksove kritike Hegelove i svake druge filozofije nego je time dana istovreraeno i pretpostavka Marksove filozofske koncepcije" (str. 102).

1121

TERMINI ~RAD” I „RADNIK” U DELIMA KARLA MARKSA I FRIDRIHA ENGELSA