Гледишта

tiranja i povećanja efikasnosti individue i grupe, istraživanja koja predstavljaju i izraz objektivne potrebe. S druge strane, suočen s modelima mišljenja egzaktnib nauka, veliki deo marksističke filozofije zauzeo je defanzivan stav, dokazujući validnost starih formulacija i kompatibilnost dijalektike s rezultatima modernih istraživanja. Tako smo i na Istoku i na Zapadu svedoci gotovo identičnih tehničkih i tehnoloških procesa koji se odvijaju u osnovi društvene strukture i tihe penetracije modela matematičkili i prirodnih nauka u sve oblasti ostvarivanja i organizacije i tržišta, i države, i socijalne patologije, i braka, i porodice i neslavnog trajanja tradicionalne ideologije i tradicich nalne etike koje više ne odgovaraju stvamoj društvenoj strukturi. Cak i filozofski deo te ideologije (ne samo onaj koji u najužem smislu izražava dnteres), m-ada često demonstrira visoku stmčnost i poznavanje modemih nauka, nija ni za korak povećao naše poznavanje čoveka i dmštva. Ne) sumnjivo je da je posredi kriza klasičnih ideologija. Ipak suviše bismo uprostih stvar ako bismo krizu modernog dmštva reducirali na krizu ideologije. Džinovski porast automatizacije učinio je i svakodnevno čini suvišnim milione radnika. Sada upravo čim nešto više: on od radnika traži visoku opštu i opštetehničku kultum i mtinu a od upravljača korišćenje modemih sredstava prikupljanja j obrade informacija i donošenja odluka, čineći stare vlasnike i siari način upravljanija suvišaim. I najupomiji branioci zapadne civilizacije, kao Amold Tojnbi, priznajp da ovaj džinovski rast neće moći dugo biti sputavan okvi-i rima privatne svojine. Nije reč, dakle, samo o neadekvatnosti tradicionalne ideologije, steriinosti scijentizma i neopozitivizma, nego o krizi najdubljih osnova kapitalističkog dmštva. Ova kriza u izvesnom smislu prenosi se na Istok: probuđeni i oslobođeni čovek može se osloboditi robovanja konzervativnoj birokratiji, tehnici ih tehnokratiji samo pod uslovom da postane njen stvami, a ne formalno-pravni gospodar, ovladavajući naučnim osnovama upravljanja i svih oblasti stvaranja. Ako sa prethodnog stanovišta posmatramo jugoslovenska idejna stmjanja, vidimo da su neka od njih tipičan primer imobilizacije socijalne energije pomoću ideologije. Mada je naša misao samo deo celovitog svetskog kretanja, mnoge ideje donete iz visokorazvijenih zemaija dobijaju sasvim dmgo značenje u dmštvu koje tek treba da gradi modernu industrijsku civilizaciju, da uvodi modemu tehnologiju, pa i da rešava elementarna pitanja pismenosti, kulturnog i tehničkog progresa. U analizi ovih stmjanja koju smo do sada izbegavah nije nam potrebna odbrana ideoloških formulacija marksizma iz XIX veka, nego izgradnja idejnih nukleusa koji će oživeti i mobilisati socijalnu energiju, übrzati egzaktnu analizu, naučno fundiranu racionalizaciju svih vidova života, potčinjavajući je humanim revolucioi narnim ciljevima. Ukohko govorimo o vezi između ideoloških orijentaci]a i njihove osnove u socijalnoj stmkturi, ta nam je veza, ako je reč o socijalizmu, nedovoljno poznata. Kompariranje socijal-

1135

IDEOLOGIJA I STRUKTURA SAVREMENOG DRUŠTVA