Гледишта

prirodom. Pod tim se podrazumeva da čovek treba da se nametne prirodi, da zagospodari njom i učini je svojom, jer spoznajući njene zaikone, on ih koristi da bi iz svog Ijudskog sveta odstranio sve ono što ga kao čoveka ugrožava, sputava, ponižava i osakaćuje. Gospodstvo nad prirodom omogućava čoveku u ovakvom kontckstu razmišljanja da ostvaruje svoj život na sve višoj razini, da se suprotstavlja stihiji i bedi, neznanju, bolesti i patnji, da omogući sebi sve dublji i mnogoznačniji prodor u stvarnost: spoznaju materije, drugih Ijudi, društva i samog sebe, jednom rečju, da omoguoi sebi pravu punoću živIjenja, najviši, najoptimalniji naoin bivstvovanja u danom trenutku. To gospodstvo moguće je samo ako čovek poseduje moć, a moć koja se adekvatno može primeniti daje znanje, dakle, nauka i njena primena u životu, tehnika. Prema tome: učimo i istražujmo da bismo bili jaki! Razume se, kada bi ovaj kontekst razmišijanja koji je skiciran, iscrpljivao sve što je impiicirano u pomenutoj krilatici, onda bi to zaista i bila i u takvom obhku bez ikakvih rezervi najplemenitija, najbolja moguća Ijudska angažovanost. (Međutim, svedoci smo toga da se danas vrlo velike moći koje čovek poseduje ne koriste samo za to da bi se suprotstavile stihiji, rnaterijahiom i duhovnom siromaštvu, bolesti i svemu onom ostalom što onemogućava dohčan, čoveka dostojan život, već da se istovremeno sva ta sredstva, ne primenjujući se adekvatno i izmičući kontroli koja bi ih podređivala istinskim Ijudskim vrednostima koriste i za stvaranje novih veštačkih stihija u Ijudskom društvu, za stvaranje uslova u kojima se čovek depersonalizuje, gubeći se u ćmonimnoj masi, među tipiziranim stvarima, kojima postaje podređen, i onda i sam tipiziran, osuđen na mediokritetstvo; prazan i ispunjen dosadom i mukom, bez pravih, stvaralačkih poriva i jasno određenih ciljeva, vrlo često u uzaludnom traženju mogućnosti za spontan i autentičan život, oslobođen otuđenosti na raznim planovima, oslobođen /pijanog i erotiziranog mahnitanja i zaborava, kao i nemoćne i očajničke skepse, koja se okreće u horizontu postojećeg, bez mogućnosti da to postojeće prekorači ili u njemu samom nađe izlaz. Svedoci smo toga da je čovek naučio kako da što racionahiije uredi svoje društvo i da upravlja njim tako da bi opšta i pojedinačna sreća bila što veča, što manje u koliziji. Međutim, svedoci smo i toga da ista ta znanja (razne partikularne sociologije i pohtičke nauke) raogu da budu korišćene i za manipulaciju Ijudima, ignorisanje njih kao Ijudskih bića koja sama određuju svoj život i upravljaju svojim postupcima, već da se s njima postupa kao sa stvarima; toga da se sredstvima masovnih komunikacija i modemog saobraćaja, koja su toliko smanjila zemlju (egzotika je urarla), pored korišćenja njihovih vehčanstvenih mogućnosti da, načelno, svako može uvek da bude svuda ili da zna ili vidi šta se tamo dešava, vrši često masovno kreteniziranje Ijudi, njihovo opsenjivanje i prc- 1 zentiranje proizvoljnih sadržaja koji mogu da dezavuišu svaki smisao postojanja takvih tehničkih mogućnosti. Svedoci smo postojanja basnoslo\mih bogatstava koncentri-

1138

DRAGAN STOJANOVIĆ