Гледишта

ŽIVOTA ĐORĐEVIC

1146

ovaj zadatak kadrovSke politike pokazuje se kao jedno od suštinskih pitanja daljeg razvoja samoupravljanja, kao sredstvo konstituisanja samoupravnih odnosa i put stvamih promena u politiokoj organizaciji društva.

To su suštinski zadaci kadrovske politike u samoupravnom društvu. Bez iluzija o brzini tempa njihove realizacije, svaki novi korak u kadrovskoj politici treba činiti sa jasnim i kategoričkim opredeljenjem da mora biti korak bliže tom cilju.

USLOVIITEŠKOĆE

Ne treba praviti temeljitu analizu radi zaključka da pojavu pohtičkog profesionalizma određuje, u velikoj meri, splet socijalnih, ekonomskih, politiokdh i drugih okolnosti. Frohtaini napadi i zahtevi za lineamim i bezodložnim ukidanjem profesionaMzma, na još niskom nivou razvoja dmštva, malo znače. Energično voditi proces deprofesionalizacije to, pre svega, znači stvarati uslove za taj proces. A uslovi su različiti i nedovoljno razvijend.

Poistovećivanje političkog profesionalizma sa stručnim profesionalizmom u politici, sa jačanjem stručnog rada, primer je nerazumevanja. Razvdjanje stručnih i profesionalno odgovomih službi u političkim institucijama predstavlja uslov svakog krupnijeg koraka u deprofesionalizaciji. Brka se i politika, kao profesdonalno opredeljenje i „karijera”, sa £ nužnom i adekvatnom nadoknadom čoveku koji, zbog političkog rada, gubi delimično ili u celini mogućnost sticanja dohotka u redovnom poslu. Ne postoji ustaljeni mehanizam kojim će Ijudi, koji se privremeno nalaze na funkcijama, , moći, u svakom konkretnom slučaju, da se vrate u redovnu u profesionalnu delatnost. Još smo daleko od prakse da osnov za nagrađivanje funkcionera bude kvalitet rada u struoi, ,i a ne mesto funkcije u političkoj hijerarhiji itd. Sve to izaziva nesigurnost i otpor kod stvamo sposobnih Ijudi da s privremeno napuštaju profesiju radi izbora na dmštvene funkcije, i obmuto. Od svega toga značajniji je, međutim, i opštiji uslov jačanje.s stvarnih, materijalnih, kulturnih i političkih mogućnosti da radni Ijudi i radnička klasa stalno učesttoiju u procesu odlu- -r čivanja na nivou globalnog draštva. Nerazvijenost uslova, ,s pri tom, nije samo pa ni pretežno posledica niskog stepenar opšteg razvoja (isticanje samo tog razloga je i glavni vidb odbrane onih kojd ovakvim procesima pružaju otpor), negoc i materijalnog i draštvenog položaja radničke kiase koji sesj uprkos načelnim opredeljenjima ne menja tempomm koji je moguć s obzirom na stepen razvoja draštva i koji jesj neophodan za ostvarenje samoupravljanja kao draštva bezss trajnih monopola drugih grupacija nad uslovima i viškom rada radničke klase.