Гледишта

obrazovanosti. Obra2»van čovek za Helene je bio onaj ikoji je kadar da i®tkiito mi®li, pravedno dela i svrsashodno praizvodi, a sve te tri delatmosti među-sobno se uslovIjavaju u dopunjuju. A£ko tome d:odamo i telesno vaspitanje kao izgrađivanje spoljašnje lepote zasnovane na unutrašnjoj lepoti uma i duše, onda ćemo odmah shvatdti da je sklad svih čovekovih potencija bio dlj helenske obrazovanosti, Taj cilj sadržan je u pojmu kalokagatije, koja se sastojd u poznavanju i regulisanju života prema filozofskoj i naučnoj istini, prema idealima dobra u individualnim i socijalnim okvirima i prema normama lepote. Kasnije je obrazovni ideal kalokagatije izmenjen utoliko što je estetska komponenta otišla u drugi plan, doik je etioka komponenta naglašavana pre svih ostalih. To je bilo u skladu s idruštvenim potrebama i zahtevima Ijudi u periodu kad je helenski polis već pripadao prošlosti i kad su na njegovo mesto došla centralistička monarhistička carstva. U starom Rimu obrazovnd ideal bio je sličan helenskom, s tim što je u fond opšteg obrazovanija ulaziio obavezmo znanje helenskog jezdka, književnostd i fiiozofaje, ali ne kao znanje vredno samo po sebd, nego kao znanje čija je imanentna funkcija u tome da se izgradi čovek sposoban da učestvuje u javnom i poHtiakom životu. U srednjem veku, koji je stojao u znaku hrišćanske tradicije i pod teretom teološko-sholastičke emddcdje, ideali obrazovanja biH ®u diugačijd, aM se i tada ideal helenskog klasičnog humanizma i kaloikagatije na određen način manifestovao. ’J vreme renesanse, kad su polagani temelji nove građanske epohe evropske dstcadje, epohe čiji finaie mi danas posmatramo, ideaH helenskog Masičnog humanizma lebdeli su pred očima svih učenih Ijudi tog vremena, te su se oni s dotle neviđenim žarom latiH da ga sprovedu u život. U renesansi, koja predstavlja vehčanstvenu obnovu klasične starine, opšta obrazovanje je sadržavaio poznavanje helenskog i latmskog jezika i književnosti, umetnosti i filozofije, i taj Masični fond obrazovanja održao se, uz nužne modifikacije, sve do danas, i čak i danas ima vatrene zastupnike. yi građanska epoha, naravno, nije ostala samo na obnovi klasične starine. Svoju sudbonosnu misiju građanska epoha je započela obnovom Masične etarine, koja joj je poslužila samo kao polazna tačka. IniSpiiisana, pre svega, Platonovom filozofijom novovekovna nauka o prirodi us-pela je, svođenjem svih kvalitativnih osobenostd šarolikog sveta koji nas okružuje na kvan-titete i njihovim izražavanjem matematsidm simbolima, da egzaktno objasni prirodne pojave i da na taj načdn čovekovoj proizvodnoj delatnosti pruži podlogu za tehnicko i industrijsko preoblikovanje prirode u čovekovu korist. Već od vremena renesanse razmere čovekovog gospodarenja prirodom počele su da nadmašuju razmere čovekovog vladanja prirodom u vreme antike, a danas je čovekova moć u odnosu na prirodu dostigla razmere koje u anticd nisu mogle biti ni naslućene. Pa ipak, teorijski modeli mišljenja pomoću kojih je novovekovna nauka uspela to da postigne, ostah su u osnovi

1149

POREKLO SAVREMENOG OPŠTEG OHRAZOVANJA