Гледишта

proizvodnje i distribucije robe, naučnoistraživačkog rada, saobraćaja, osiguranja itd. neće (se) moći ostvariti ni u približno zadovoljavajućoj mjeri.” 9) Iz ovih razloga devizne promene učinjene 1965. godine imaju znatno veći značaj nego što to na prvi pogled izgleda. Njima je, kao što je poznato, pre svega službeni paritet dinara sveden na svoj realan nivo, uveden je jedinstven fiksan kurs za sve transakcije i plaćanja, otklonjeni su mnogi oblici neekonomskog (admindstrativnog) regulisanja odnosa u ovoj sferi i bitno proširena prava (učešća) i odgovornost (rizik) izvoznika i uvoznika u pogledu deviznog efekta njihovog poslovanja. Uprkos ovim nesumnjivim poboljšanjima, međutim, ako se sudi na osnovu stavova izraženih u referatima o ovim pitanjima, na osnovu zastupljenosti tih stavova među učesnicima u diskusiji, pa, najzad, i po argumentima koji su izneti u prilog tih stavova, stiče se utisak da postojeći sistem nije ne samo do kraja izgrađen i konsekventan, već ni adekvatan objektivnom položaju Jugoslavije u svetskoj privredi i njenim potrebama. Ostavljajući da definitivnu ocenu u tom pogledu donose oni kojima je ova materija specijalnost, pomenućemo samo najvažnije momente koji opravdavaju takav sud. Najnačelnija primedba koja se u ovom pogledu istiće jeste da sistem fiksndh deviznih kurseva, koji je uveden 1965, mnogo manje odgovara postojećim opštim uslovima međunarodne razmene i položaju Jugoslavije u njoj, kao i unutrašnjim potrebama privrede, nego sistem tzv. fleksibilnih kurseva, u kome se u utvrđenkn granicama kursevi formiraju po tržišnim kriterijumima. Postojeći sistem je, pre svega, rigidan, u tom smislu što odnose između pojedinih valuta fiksira u većoj meri nego što to čine zemIje kojima one pripadaju. lo ) Samim tim, fiksirajući svoj kurs ne samo prema dolaru i funti već i prema drugim konvertibilnim valutama, i to za sva plaćanja, naša zemlja preuzima rizik koji prevazilazi njene mogućnosti —■ da do obima svoje razmene amortizuje sve fluktuacije koje se javljaju u međusobnim odnosima tih valuta. Drugo, nezavisno od tih fluktuacija, za ostvarenje konvertibilnosti dinara u sistemu fiksnih kurseva potrebno je raspolagati rezervama koje, prema empirijski utvrđenim zakonitostima, iznose 20—30% godišnje vrednosti nacionalnog uvoza. Ako je ovaj podatak tačan i ako su tačne procene o visini uvoza Jugoslavije u 1970. (po dosadašnjim kretanjima, ta procena će najverovatnije biti premašena), Jugoslavija do tada treba da akumulira rezerve od oko 650 miliona dolara, 11 ) što je, s obzirom na njene sadašnje rezerve, koje se kreću između 100 i 150 miliona dolara, i saldo u tekućem trgovinskom i platnom bilansu, teško

9 ) A. čičin-šain, Problemi konvertibilnosti dinara, „Ekonomist”, 1968 br. 1, strana 83. 10 ) Prema sporazumu o Međunarodnom raonetarnom fondu, za valute koje se po tom sporazumu tretiraju kao konvertibilne dozvoljena su odstupanja kurseva od +1 prema dolaru i 3 prema drugim valutama; ova ograničenja važe samo za službena devizna tržišta, a ne i za slobodna. 11 ) A. čičin-šain, nav, delo, str. 95.

1161

JUGOSLAVIJA I MEĐUNARODNA PODELA RADA