Гледишта

ostvariva suma. Stoga se smatra da bi se i postignuti stepen konvertibilnosti dinara mogao lako anulirati s prvim većim poremećajima u našem izvozu, odnosno plaćanjima. Najzad, ima indikacija koje ukazuju da ni unutrašnja privredna situacija nije zrela za fiksne kurseve, ne samo zato što se njima teret održanja kursa najvećim delom usmerava na centralne devizne rezerve, već i stoga što zbog oscilacija u razmeni i deficita u plataom bilansu tražnja deviza stalno premaša njihovu ponudu po fiksnom feursu, odakle nastaju realne mogućnosti za nastanak uskih grla, na jednoj strani, i formiranje ekstradohodaka, na drugoj. Iz ovih i drugih razloga ima dosta osnova za mišljenje da je na planu devizne i monetame politike izvršena inverzija ciIja i sredstva, odnosno da je konvertibilnost dinara po fiksnom kursu kao cilj politike pretvorena u sredstvo za sopstveno ostvarenje. S obzirom na izložene momente, izražene su sumnje u pogledu mogućnosti ostvarenja konvertibilnosti dinara na postojećem nivou u sistemu fiksnih kurseva. 12 ) Ako su ove sumnje osnovane, cena prevremenog fiksiranja kursa mogla bi lako biti nova devalvacija u odnosu na kurs koji je u vreme svog uvođenja bio realan. To su, istovremeno, i osnovni momenti zbog kojih su se oba referenta (V. Majhsner i A. Cičin-Šain) i većina učesnika u diskusiji izjasnili u prilog sistema fleksibilnih kurseva. Po njihovom mišljenju, u sadašnjim uslovima bilo bi racionalnije dozvoliti da i na službenom tržištu kursevi pojednih valuta u odnosu na dinar, u utvrđenim granicama, fluktuiraju u zavisnosti od ponude i tražnje i da bi, isto tako, trebalo što pre dozvoliti formiranje slobodnih deviznih tržišta na kojima takva ograničenja ne bi postojala. Ovakva tržišta trebalo bi uvesti i za konvertibilno i za klirinško (nekonvertibilno) područje, kako bi se formiranjem jednih i drugih kurseva na realnom nivou bar u izvesnoj meri suzbijao deficit na prvom i suficit na drugom. Bliža analiza celog mehanizma koji su u posleratnoj praksi već primenjivale druge zemlje, koje danas imaju konvertibilne valute (kao primer uspešne primene najčešće je pominjana Italija) izlazi iz okvira ovog rada i kompetentnosti autora, iako mehanizam koji je u svom referatu opisao i predložio A. Cičin-Sain ostavlja utisak ne samo osnovanosti i funkcionalnosti, već i realnosti. Ono što je ipak nesumnjivo, to je da bi u ovakvom sistemu unutrašnji i spoljni tokovi bili funkcionalnije povezani i da bi se dinar, formirajući se bhže svom realnom nivou, na taj način brže i sigumije kretao ka potpunoj konvertibilnosti.

n ) „Nerealno je očekivati da se nakon dvadesetogodišnje prakse raznih il intervencija na polju vanjskotrgovinske razmjene, u kojoj je nedostajala b] sistematska veza između kretanja izvoza i uvoza, može u nekom kratkom m roku prijeći na principe opšte dinarske liberalizacije uvoza i isključive 3 , orijentacije na konkurentno sposoban izvoz po jedinstvenom fiksnom obra- -s čunskom kursu. lako ostvarenje takve stmkture vanjskotrgovinske razmje- -3 ne treba da pređstavlja krajnji cilj kojemu treba da teži naš sistem eko- -o nomskih odnosa s inozemstvom, ostvarenje takvih načela moguće je tek ' u nekora vremenskom roku, čije je trajanje ovisno od unutrašnjih i vanj- -y skih faktora privrednog razvitka." Isto, str. 94.

1162

DR ALEKSANDAR VACIĆ