Гледишта

Kao značajan momenat za dobro funkcionisanje planiranja u decentralizovanoj privredi kao što je jugoslovenska ističe se potreba izgradnje efifcasnog sistema informacija. Poseban deo poglavlja o planiranju posvećen je problemima razgraničenja kompetencija i odgovomosti. Ovde bismo samo izneli jedan stav za fcoji nam se čini da najadefcvatnije odražava stanovišta dra Horvata o problematioi privrednog sistema u nas. Naime, prema Horvatu, „radna organizacija ne može činiti pogreške. Ako se ona ipak pogrešno ponaša, donosi pogrešne odluike, onda je to zato što isp ravno reagira na pogrešne stimule šireg sistema" (str. 22). ,Nfeke karakteristike trenutne privredne situacije” naslov je trećeg poglavlja, koje uglavaom ima informativan karakter i sadrži podatke i konstatacdje manje-više poznate naičnoj i široj stračnoj javnosti iz dragih izvora. 3 o obimu najveće i po sadrdni najznačajnije, četvrto pojlavlje publikacije, „Tri klju’ma podračja ekonomske paitike", tretira pitanja a) spojne trgovine, b) raspodele iohotka i c) pitanja odlučianja i odgovomosti u samopravnom draštvu. la podračju spoljne trgovine forvat izdvaja tri cilja: a) uapređenje izvoza i poslovnih ombinaoija sa pozitivnim izoznim efektima; b) formulimje adekvatne politifce zašte domaće privrede i c) odrivanje stabilnostd deviznog ursa _uz uvođenje tržišnog lehanizma raspodele deviza ao uslova za proglašavanje joljne konvertibilnosti dinai. svrhu stimulacije izvoza orvat predlaže korišćenje inramenata kreditne i poreske ditike uz uvažavanje speoiinosti jugoslovenskih eko»mskih odnosa sa pojeddnim gionima. stavu o zaštiti đomaće pro/odnje daje se, najblaže reno, neočekivan predlog da

se pristupd formiranju ekonomske integracione zajednice zemalja podimavskog područja i da Jugoslavija buđe inicijator za jedan ovakav potez. Neki interesantni predlozi đaju se u vezi sa valutnim kursem i deviznim tržištem. Devizni kurs bi, po mišljenju autora, morao biti fiksan i jedinstven kao što je i u drugim zemljama koje sa uspehom održavaju konvertibilnost svojih valuta. Izvozne subvencije koje se sada direktno daju za izvoz određenih proizvoda treba zameniti konvencionalnim fcursmm ingradijentima kojima bi cenu domaćih proizvoda u izvozu trebalo očistiti od onih elemenata fcoje svetsko tržište ne priznaje (porezi, kamate, carine itd.). Insistira se na stvaranju deviznog tržišta, i to etapno. Dragi deo četvrtog poglavlja posvečen je problematici raspodele dohotka, i to samo raspodele dohotka između draštvene zajednice i radne organizacije. Osnovna je autorova teza da materijalni položaj radne, odnosno privredne organizacije treba dovesti u što strifctniju zavisnost od rezultata njenog rada. Stoga se ističe da je raspodela prema radu zastupljena onda kada položaj preduzeća zavisi od utrošenog živog rada i od preduzetništva. Međutim, na veličinu dohotfca utiču i sredstva za proizvodnju, koja kodnas nisu vlasništvo preduzeća, i određene diferencijalne prednosti koje ne zavise od rada. U skladu s ovim stavom daje se prediog da se na sredstva za proizvodnju plaća draštvenoj zajednici kamata a na diferencijalne prednosti renta. Međutim bez obzira na to da li preduzeća plaćaju draštvenoj zajednici kamatu i rentu, očigledno je, kaže autor, da ovi delovi dohotka ne mogu ići u lične dohotke. Dragi važan stav autora u ovom delu četvrtog poglavlja svodi se na potrebu eliminisanja efekata tržišnog i tehniokog monopola. Ova se eliminacija, prema Horvatu, može ostvariti primenom fiskalnih mera kao što su: porez

140 5