Гледишта

KSANDIC rekao je u svom izlaganju dzmeđu ostalog, sledeće: „ ... Mislim da se premalo govorilo o današnjem položaju inteligencije u Zagrebu, o njenim stavovima, postojanosti i o njenoj aktivnosti, a to je stvar koja mladog čovjeka ponajviše iznenadi i zateče. Imam osjećaj da sam večeras prvi put u toku svoje 21 godine čuo od jednog našeg političara da izgovara riječ etika. Prvi puta. A vrlo često sam qe čuo od dnitelektualaca, međutim, koristi nikakve, jer vrlo često neke osnovne etičke norme nisu previše poštovaH ni jedni ni drugi. To je, misHm, osnovni problem. Kad se radi o nama samima, u jednom najširem smdslu, tu smo vrlo benivolentni. Svi, recimo, govorimo stalno o .Vjesniiku’, a preskačemo i nismo nijedanput S]wminjali .Telegram’, koji ima isti mentaUtet, i još k tome dragovoljno. Nije problem u tome da su samo u ovoj situacijd korumpirani mediokriteti koji na drugi način ne mogu doći do kruha, nego je problem taj da su korumpirani i najeMtniji dntelektualci. To se iskazuje u svakom času, skoro svi oni zaboravljaju, oitiram Branu Gmčevića, da .imaju samo jedan potpis. To je onaj najosnovniji problem, to je ono stravično kad čovjek uđe u ovaj kmg negdje sa strane, i, gdje god dođe. sretne se sa strašnom situacijom. To je situaoija o kojoj je govorio dmg Marinković mladi intelektualac može s*v r oriti odbrambene mehandzme, može biti spreman na njih. Međutim, ne može biti spreman kad doživi te iste stvari od Ijudi od kojih očekuje drugo, od Ijudi od kojih očekuje nekd stav. Pazite, ima Ijudi kojima to ne trelDa, kojima ne treba zaista, neće ga .nitko zatvoriti, međutim, on se jednostavno boji, a boji se ne samo zato, jer ima određenih radoga da se bojl, nego i Ijudi koii nemaju razloga boje se... To je problem kompletne ove inteligencije za dvadeset godina, pošteni Ijudi su više pasivnom rezistencijom odgovarali na sve ovo što se dešavalo. To je možda određeni put,

ali taj put ne vodi nićcrnu. I postoje jedino dva vrlo izolirana i napadana časopisa ; ,Praxis’ i .Razlog’, određeni broj Ijudi, koji miSle da sei ovdje u postojećim Okvirima, još nešto može postići akci- 1 jom. Kad se kaže časopis, to nekako zvuči, ald to je desetak Ijudi. I situacija se, mislim, neće riješiti sve dok se prešutno s ovim stvarima svi I slažemo. Tek kad jednom po- ' gledamo sami prema sebi i kad tu počnemo određene bo-; rbe i kad se tu jasno iskristalizira situacija ... onda treba vući jednu Hniju. I ja vjerujem, ako se ta 'Hnija izdrži, pa čak i na 35 srtra- ‘ nica, ona će negdje dovesti. Stalno spominjemo samo političare i njihov odnos prema kulturi. Pri analizi tog odnosa . inteMgenciju i političare ne treba u krajnjoj liniji dijeliti, jer smo zaslužiii takve poMti-; čare, zasluždli smo ih ako se ndsmo dovoljno angažiraH, ako je neke petioije ovdje potpisalo sedam Ijuđi. A ostalih trista, četir.i stotine nije pot-: pisaJo, jer se boje svoje sje-1 ne. A tih sedam Ijudi može to potpisati da im se ništa ne dogodi... I stoga, moramo shvatdti jednu stvar: da, bez obzira na to što sve nas um- : jetnost manje više prvotno zanima, ovaj trenutak zahtije- ' va od svih nas politički angažman. Jer privatno bismo svi iraali više koristi da se specijaliziramo na području umjetnos'ti. Međutim, takvim stavom samo potpomažemo ono što kao intelektualci kritiziramo, da na taj način djelujemo protiv sebe.”

SOCIJALIZAM br. 7—8/1968.

ŽIVOJIN RAKOČEVIĆ, „ ,Proizvodni'a vrednosti’ i iracional- na strana dohotka"; DRAGUTIN ŠOLAJIC, „KineSke kri- tike .ekonomizma’ ”; BRANKO PRIBICEVIĆ, „Međimarodno savetovanje i odnosi iz- među socijalističkih snaga” ; . U rubrici „Prilozi” objavljeni i su sledeći tekstovi: MIROS- LAV PECUJLIC, „Društvene s grupe i politička moć”; ZO-

1440