Гледишта

ekonomsko-logičnog testiranja sedam hipoteza iz teorije dohotka”. 1 ) U tom kontekstu, po mom mišljenju, dva pitanja zaslužuju posebnu pažnju. To su: a) mesto institucionalne strukture našeg privrednog sistema u teoriji dohotka; b) tretman radne snage u okviru našeg privrednog sistema i karakter iičnog dohotka koji proizlazi iz načina prilaza ovom problemu. I I pored toga što se najčešće smatra da su prevaziđeni stavovi koji su pitanja društvenih odnosa svodili na probleme upravljanja stvarima, ipak su u ovom periodu raspinjanja političke ekonomije da li da izgradi teorijske podloge za verifikaciju iskustva ili da nezavisno od njega teži ka otkrivanju dubokih unutrašnjih zakonitosti razvoja društva, u velikoj meri zastupljeni, pre svega, naturalna strana i oblici organizacije društvenog rada. U tom kontekstu u kategorijalni sistem se uključuju novi elementi koji su mu sadržajno strani, jer se ne nalaze u istoj ravni posmatranja. Inovacija pojma „vrednost” od strane sovjetske polit-ekonomske misli redukovala je ovaj kardinaini izraz društvenih odnosa na probleme složenosti matematičkog tretmana, a zakon srazmerne raspodele društvenog rada u uslovima robne proizvodnje svela na puko anticipiranje numerićki definisanih odnosa, uzdižući svesnu aktivnost države na tron osnovne ekonomske zakonitosti. Kao metod teorijske analize realnih tokova društvenog života, ova shvatanja su dobila i svoj širi, gnoseološki aspekt u koncepciji ~dva tipa dijalektike”: za razliku od prethodnih društveno-ekonomskih formacija, prema ovom shvatanju, u socijalizmu se bitno menja karakter objektivnih ekonomskih zakonitosti koje, prolazeći kroz Ijudsku spoznaju, sintetizuju materijalnu i idealnu stranu društvenog života. U vrlo suptilnom obliku ovo shvatanje se manifestuje u osnovnom prilazu problematici teorije socijalističke robne proizvodnje, u uključivanju kriterijuma upravljanja kao bitnog obeležja socijalističkih proizvodnih odnosa. 2 )

') Videti članke: dr France Cerne, ~Pokušaj ekonomsko-logičkog testiranja sedam hipoteza iz teorije dohotka”, Gledišta, oktobar 1967, str. 1305—1326; dr Miloš Samardžija: ~Metodološke i društvene osnove teorije raspodele dohotka”, Gledišta, 1 i 2/68; dr Hrvoje šošić: „Teorija dohotka i hipoteze dra Cernea'', Gledišta, 4/68. 2 ) Videti: dr A. Vacić, ~Zakon prosečnog dohotka kao istorijski oblik delovanja zakona vrednosti u sociializmu”, Gledišta, 4/67 str. 553. Uvazavajući razloge zbog kojih se zakon planskog, proporcionalnog razvitka ne može tretirati kao osnovni ekonomski zakon socijalizma (~. .. sistem mera i aktivnosti zasnovanih na objektivnim zakonitostima razvoja. . str. 557). Citalac se nalazi pred dilemom: kako je raoguće isključiti plan kao integralni deo procesa upravljanja, a sam taj proces u celini tretirati kao bitno obeležje socijalističkih produkcionih odnosa koje je relevantno za definiciju osnovnog ekonomskog zakona? (str. 566).

1566

DUSAN POPOVIC