Гледишта

Verifikacija suštinskih, kategorijalnih promena vrednosnog sistema pretpostavlja naučno zasnovan odgovor na pitanje odnosa subjekta i objekta, odnosno na stvarno postojanje relevantnih elemenata racionalne Ijudske aktivnosti koji kvalitativno menjaju karakter predmetnosti društvenih odnosa. Dijalektičko jedinstvo objektivnog mehanizma ekonomskih zakonitosti robne proizvodnje i aktivnog delovanja društva na planu usmeravanja privrednih aktivnosti ne znače i njihovu pojmovnu identifikaciju. Zbog toga je u primarnoj teorijskoj analizi socijalističkih proizvodnih odnosa, kao prvoj aproksiraaciji, ispravnije poći od apstrahovanja svesnog elementa, da bi on bio uveden u analizu pri istraživanju disstance suštine i njenih pojavnih oblika. Ta prethodna apstrakcija svesnog društvenog elementa i institucionalnih oblika preko kojih se privredni subjekti povezuju u realnu strukturu sistema nikako ne znači i smanjenje njihovog značaja i uloge u savremenom industrijskom radu, već samo definisanje osnovnog teorijskog modela bez ijednog objekta svesne društvene (makroekonomske) komponente. Istovremeno, to predstavlja jednu od najspornijih tačaka i u diskusiji koja je pokrenuta u „Gledištima”. Tako se dr M. Samardžija ne slaže sa zaključcima dra F. Cernea jer je on „zanemario institucionalne oblike preko kojih se osnovni privredni subjekti povezuju u sistem društvene privrede ili, tačnije, on je kao jedinu formu društvene integracije privrednih jedinica u našem sistemu istakao tržišni mehanizam”. 3 ) Novi procesi, relevantni po svom socio-ekonomskom značenju, izraženi preko kvalitativno nove institucionalne strukture koja se širi u oba pravca od do sada poznatih oblika sa preduzećem kao osnovnim elementom sistema, prouzrokuju nove kohezione sile koje od pojedinačnog radnika do granskih oblika udruživanja daju impulse za uspešnije rešenje protivrečnosti između racionalno organizovane društvene proizvodnje i iracionalnog pojedinačnog učešća u toj proizvodnji. Sa tog stanovišta, ako se samoupravljanje shvati kao totalitet (a ono se isključivo na taj način i mora shvatiti), onda je izvesno da se pravac njegovog daljeg razvoja mora kretati u oba smera od do sada usvojenih i u praksi realizovanih pojavnih oblika ka izgradnji širih struktura koje će obezbediti samoupravno ponašanje na nivou grupacija istorodnih proizvođača i eliminisati recidive kapitalističke konkurencije u okviru grane proizvođača istih upotrebnih vrednosti i privrede u celini; ka stvaranju radne zajednice u najužem smislu u kojoj će svaki radnik

3 ) Dr M. Samardžija, isto, Gledišta, 1/67, str. 130

1567

PRILOG ISTRAŽIVANJU TEORIJSKIH OSNOVA LICNOG DOHOTKA