Гледишта

ravnopravno, na najneposredniji način, u datim okvirima autonomije, neprekidno, pre, u toku i posle proizvodnog procesa, sintetizovati radnu i sociološku komponentu samoupravnog odlučivanja. Međutim, principi i načela formiranja te strukture ne eliminišu svoju osnovu objektivne zakonitosti robne proizvodnje. Teorija upravijanja naučna disciplina na granici niza društvenih i prirodnih nauka sa teorijom sistema i kibernetskim pogledom na svet upravo i pretenduje na to da ’stvori pretpostavke za jedno drugačije, naučno upravljanje društvom. 4 ) Jedan od njenih osnovnih principa je princip objektivnosti, odnosno težnja da se ostvari homeostatičko ponašanje sistema, saglasno zahtevima objektivnih ekonomskih zakonitosti. Po mom mišljenju, te zakonitosti su isključivo relevantne u diskusiji o teoriji dohotka i lič- . nog dohotka jer bi svako dalje uključivanje svesne, j makroekonomske komponente značilo, u suštini, mešanje predmeta i metoda različitih naučnih disciplina, sve do sasvim pragmatističkih recepata koji su, u naučnom smislu, vulgarizacija. 5 ) U celini, ne smatram da uključivanje makroekonomskih elemenata ima opravdanja sa stanovišta cilia i da ono ne daje pravac rešenju problema ukoiiko je on ograničen na teorijsku definiciju dohotka i njegovih sastavnih komponenata. II Bliža određenost opštih okvira predmeta zahteva da se : u analizu uključi još jedan bitni elemenat. Mnogi stavovi koji su nastali kao rezultat teorijskih is- ; traživanja socijalističke stvarnosti jedinstveni su . u tome da osnovni proizvodni odnos, logički izdvojen iz sklopa složene strukture materijalne reprodukcije, mora da sam po sebi bude izraz osnovne društvene protivrečnosti. Pod tim pojmom podrazumeva se takva specifična unutrašnja protivrečnost koja u datim uslovima na najopštiji način ka- ‘ rakteriše konkretan društveno-ekonomski sistem. Ključna protivrečnost mora da bude integralnog karaktera, odnosno, mora da bude prisutna u svakom elementu sistema, kao i da izražava opštu,.

4 ) Videti: V. G. Afanasev, „Naučnoe upravljenie obščestvom", Moskva, 1965. 5 ) U tom smislu članak drugog učesnika u diskusiji đra H. Sošića. zaslužuje punu pažnju. Ovom prilikom smatram da je potrebno staviti sledeče napomene pažnji kritičara: a) Nije reč o konvencijama, načelima, o zakonima kao pravmm aktima. već o objektivnim zakonitostima robne proizvodnje; b) Ne radi sc o kategorijama teorije bilansiranja, kojima se ne moze dokazivati ni negirati postojanje kategorije ~V", isto onako ta° _sio „vrednost rada" (!?) koju ..utvrđuje državm _ organ (str. tp) ne mozt biti ozbiljniji naučni argument u prilog tv'rdnje da je „utvroivanje ~v a nespojivo sa sisteraom dohotka" (ibid).

1568

DUSAN POPOVIC