Гледишта

Uključivanje u proizvodni proces, po prirodi stvari, zahteva postoianje tzv. „radničkog fonda”, odnosno „onih proizvoda koji moraju da hudu prisutni da bi radnik mogao da živi kao radnik i da bi bio u stanju da preživi vreme proizvodnje dok novi proizvod ne bude stvoren”. 10 ) U svojstvu osamostaljenog robnog proizvođača ili samoupravnim dogovorom na širem, granskom nivou radna asocijacija mora da izgradi kriterijume kojima će prethodno, pre procesa, kvantificirati relativna pojedinačna učešća u poslovnom rezultatu. I ne samo to. Pre proizvodnog procesa i u njegovom toku, znači pre sagledavanja konačne društvene verifikacije uloženog rada, kvalitet i količina ulaganja dobijaju svoju unutrašnju odredbu kao potreban rad u asocijaciji (kao kolektivno potreban rad). ; To je conditio sine qua non udruživanja potencijalnog rada sa pretpostavkama proizvodnog procesa, svojevrsna „cena rada” koja ne rezultira iz najamnog odnosa, već iz slobodnog dogovora proizvođača na objektivnim osnovama zakona vrednosti radne snage. I u okvirima tih ne samo mate- . rijalnih već, pre svega, socijalnih odnosa može se u sadašnjim uslovima postaviti pitanje da li su u toku procesi koji vode prevladavanju najamnih odnosa. Nezavisno od načina na koji je tretiran u teorijama socijalističke robne proizvodnje, ovaj | čin prethodne kvantifikacije radnog doprinosa i socijalni odnos tim povodom objektivno postoje i zahtevaju svoiu verifikaciju i kao pojavni oblici i kao njihova suština. U suprotnom slučaju, metod apstrakcije koji čini osnovu istraživanja ne može dati, ni kao proces ni kao rezultat, odgovor na pitanje koje je postavljeno kao osnovni cilj analize, usled toga što uz eliminisanje grupe činjenica koje čine sastavni deo empirijski datog materijala, ali nisu neposredno vezane za predmet analize, eliminiše i jedan od ključnih odnosa koji se ne izražava . u krajnjem rezultatu dohotku kolektiva. U na- ; činu na koji se, nasuprot objektivnim pretpostavkama proizvodnje, određuje masa i struktura individualno potrebnog rada u okviru radne asocijacije upravo i leži jedna ad ključnih kvalitativnih socio-ekonomskih razlika prema odnosu najamni rad kapital. To prevladavanje odnosa najamnine i njihova transformacija u osnovno načelo raspodele prema rezultatima rada u dugom procesu približavanja pojavnih oblika svom idejnom sadržaju ne mogu značiti i promenu prirodnog toka konstituisanja vrednosti kao društvenog odnosa. U tom smislu neprihvatljiva je analogija kapitalizma i

,0 ) K. Marks, ibid., str. 118.

1572

DUŠAN POPOVIC