Гледишта

socijalizma ukoliko se konstatuje postojanje identične vrednosne strukture. U svojoj osnovi, proces transformacije pojedinačnog radnika (njegove radne sposobnosti) u sekvencu ukupne aktivnosti robnog proizvođača, porad čisto tehničko-tehnološkog i organizacionog aspekta, znači, istovremeno, i njegovo uključivanje u socijalni sistem preko čijih normi on postaje asocijant i samo u tom svojstvu može da realizuje motive svog udruživanja. Osnovna ekonomska kategorija koja predstavlja izraz razrešavanja te protivrečnosti je lični dohodak, i to onaj njegov deo koji ima karakter prethodnog ulaganja. Identifikacijom ličnih i kolektivnih interesa nužno su poistovećeni ciljevi pojedinaca i kolektiva. Zbog toga pojam „udruženi rad”, proces udruživanja i ekonomska kategorija lični dohodak preko koje se taj proces izražava, nisu samo jedinstvo, već su istovremeno i pre svega nosioci osnovne protivrečnosti između društvenog i privatnog prisvajanja u uslovima robne proizvodnje. Ta protivrečnost se objektivno iskazuje u osnovnoj strukturi vrednosti, u adnosu kategorija ~v” i ~m”, a ne u njihovom neutralnom spoju. Nije akcenat na tome da se dokaže primat ličnog ili kolektivnog interesa, već način njihovog spajanja u procesu, mehanizam poistovećivanja koji objektivno mora da pođe od različitosti polova: ključne pretpostavke društvene svojine i osamostaljenog radnika, posednika svoje radne sposobnosti koji zbog svog ličnog interesa, maksimalizacije ličnog dohotka, postaje nosilac zajedničkog interesa asociranog rada. Nikakve šire integracione strukture ne mogu da eliminišu ovaj ključni odnos osnovnih elemenata sistema. Raspodela ukupnog viška rada je u domenu konkurencije između pojedinih privrednih grana. To znači da je potreban rad u asocijaciji kao prethodna determinanta ličnog dohotka u okvirima konkretnog rada bez uticaja na kvantitet društveno-potrebnog rada, jer ne može da promeni kvotu radnog vremena koje društvo odvaja za proizvodnju date upotrebne vrednosti, ali je pretpostavka za sagledavanje stvarnog odnosa veličina ~v” i ~m” koje, sve do konačnog ispoljavanja u pojavnom obliku, egzistiraju samostalno, da bi tek u dohotku dobile svoj društveno priznati izraz. Pri tom se ne može razdvajanje ovih kategorija, ako odražava prirodni tok konstituisanja vrednosti, tretirati kao najamni odnos, jer takva kategorijalna struktura odražava bitno drugačiji društveni odnos. On nije ograničen na kategoriju ~v”, već i na samostalno odlučivanje o sudbini ~m”, odnosno o njenom pojavnom obliku akumulaciji i svim drugim izvedenim veličinama. Ta vladavina rada koja je i suština novih produkcionih

1573

PSJjLOG istraživanju TEORIJSKIH OSNOVA LICNOG DOHOTKA