Гледишта

„NAŠE DOBA JE PRAVO DOBA KRITIfcE KOJOJ SH SVE MORA PODV'RCI." KAMT

dr jovan aranđeJović

judi su oduvek verovali u izuzetnu moć prakse. Poučeni iskustvom, čovek obično ostaje nepoverliiv prema onome što Ijudi misle i kazuju o sebi, o .drugima. 0 svetu u kojem žive i deluju. Tek se u praksi pokazuje i otkriva stvami smisao njihovih verovanja i übeđenja, tek ona donosi istinu o njima. Ona, dakle, uklanja sumnju, ali, isto tako, ona je i obnavlja dajući joj Ijudsko značenje, čineći je osnovanom. U stvari, iz takve sumnje, koja nije sumnjičavost, nego potreba da se čovek uveri, da postane siguran, 1 nastaje kritika kao napor da se sumnja ukloni ili da se produbi i učini racionalnom. I dno je, međutim, shvatati izuzetnu snagu prakse, a drugo je idealizovati njene mogućnosti, učiniti je neprikosnovenom. Takva idolatrija prirodno dovodi do oštrog podvajanja i suprotstavljanja prakse Ldeji, teoriji, Ijudskim vrednostima, odnosno do toga da joj se one podređuju, da se odriče svaka njihova samostalnost. Time se u korenu uništava mogućnost kritike prakse, sem ako se ova ne shvati kao üboga apologija u kojoj se ogleda i postaje vidna onostranost, svetost same prakse. Ako se, međutim, pođe od uviđanja da praksa ne nastaje nezavisno od ideje koja osmišljava i čini temelj Ijudske akcije, onda postaje shvatljivo da je apologija prakse, u stvari, apologija određene, izabrane ideje. Idolatrija prakse je oblik u kojem se prihvaćena ideja zatvara prema kri-

KRITIKA PRAKSE

1533