Гледишта

KRITtKA PRAKSE

druge prakse. Filozofska kritika se bitno razlikuje od ideološke upravo po tome što ona nije apologetski usmerena. Ona, naprotiv, ne ostavlja mesta samozadovoljstvu i prividu, nego traži prostor za Ijudsku akciju. U postojećem, ona vidi ne samo ostvarenje ciljeva već i uslove u kojima ciljevi mogu biti ost.vareni; to znači da ona kritiku ne shvata niti kao apologiju niti kao potpunu destrukciju postojećeg, već kao procenu kojom se otkrivaju mogućnosti za njegovo menjanje i saobražavanje čovekovim potrebama. Takva kritika, dakle, u svemu otkriva njegove unutrašnje granice osmišljavajući tako Ijudsko delovanje. IX Kantovo upozorenje da je naše doba pravo doba kritikc kojoj se sve mora podvrći, najavilo je jedno suštinsko obeležje teorijske misli koje je došlo do svog punog izražaja upravo u vremenu u kojem živimo. Razvijajući ovu misao, koja čini kolevku Marksove ideje o dijalektici kao nemilosrdnoj kritici postojećeg, Kant u „Predgovoru” Kritici čistog uma piše: ~Re 1 igi ja, na osnovu svoje svetosti, i zakonodavstvo, na osnovu svog veličanstva, obično žele da izbegnu kritiku. Ali oni tada izazivaju protiv sebe opravdanu sumnju, te ne mogu računati na iskreno poštovanjc koje um poklanja samo onome što je moglo izdržati njegovo slobodno i javno ispitivanje.” Kritikom se, u najgorem slučaju, može postići da sumnja postane osnovana. Međutim, gušenjem kritike se ne postiže ono bitno ne uklanja se sumnja, nego se ona, naprotiv, produbljuje.